Život

Mogu ali ne moram

Šta za mene znači ženstvenost?

Imam dvije bež šoljice za čaj sa velikim crvenim cvjetovima sa tasnicama. Volim čaj koji miriše na cvijeće i onaj koji se rascvjeta u vodi.
Volim šešire sa mašnama. I uopšte volim mašne. Imam kajševe i minđuše sa mašnama. Volim satenske trake, dodajem ih na košulje – opet svezane u mašnu.

Volim cipele sa potpeticama, ne od 12cm, ali se i na tome mogu snaći. Mogu čak i trčati u štiklama. Imam jedne crne čipkane sa tufnicama. Imam jedne crne sjajne sa cirkonima (foto ispod) i njih nosim samo recimo u ramazanu kad idemo na suhure i večere sa firmom.

Whats-App-Image-2025-01-10-at-16-59-40-9366da6a

Volim cvijeće. Najviše jorgovane i miris jorgovana. Volim tratinčice i margarete. Volim jasmin i bijele, roze i narandžaste ruže. Volim rozi behar. Volim moj bijelo-rozi ambijent u spavaćoj sobi i kako izgleda moj sto za šminkanje iako se ne šminkam previše. Volim svoje parfeme i svoju šminku. Koristim godinama iste proizvode – Lancome olovku za oči i maskaru, Naked 3 paletu i Huda Beauty nude nijanse, Charlotte Tilbury kreme, serum i puder jer djeluje najprirodnije na mojoj koži. Nikad ne mijenjam ove stvari jer su provjerene da na mojoj koži izgledaju dobro. Nakon 6-12 mjeseci kad je potrebno, samo kupim nove ali iste proizvode. Volim da koristim proizvode za njegu tijela koji mirišu na vanilu i karamel, nikad cvijeće ili parfeme. Čak i onaj dobro poznati miris Nivea kreme jer sam s time odrasla. Volim ovaj jedan shimmer losion i sprej za tijelo sa šljikicama, veze nemam na šta miriše, al ima nježne note. Volim te šljokice na svom tijelu. Volim nježne šljokice na očima, po licu, neprimjetno, ali kad svjetlost se sudari sa jednom od njih, da bljesnu kao sićušne zvjezdice.

Volim šnale za kosu sa zvijezdama, imam ih nekoliko. Imam jednu u obliku mjeseca. Imam nakit sa zvijezdama i mjesecom, jer volim svemir i nebeska tijela.

Posljednjih nekoliko godina volim više zlatni nakit nego srebreni. Ranije mi je sve bilo srebreno što sam nosila svakodnevno, sad kad to stavim ne osjećam se lijepo.

Volim cvijetne uzorke. Volim crne haljine, imam ih na desetine – neke sasvim crne različitih krojeva. Neke od njih imaju cvietne čipke, neke šarene cvijetne uzroke. Volim nositi haljine posljednih nekoliko godina više nego hlače. Hlače nosim sad samo zimi, sa košuljama i bluzama. Zimi ovdje volim nositi i abaje, jer se osjećam moćno u njima kad hodam. Volim suknje, i često ih nosim ili sa majicama kratkih rukava na ravnu obuću ili sa bluzama uz obuću na štikle. Čim krene lijepo vrijeme, haljine dolaze na red.

Volim restorane koje imaju lijep interijer – ili crnu pozadinu sa luksuznim ambijentom ili šarena cvijetna ženstvena mjesta. Volim imati cvijeće na stolu na poslu, ali pošto nam ne daju šarenilo, imam jednu forever ružu ljubičaste boje jer mi je to omiljena boja, pa mi je sto crni, sa ljubičastim detaljima, npr tastatura i miš, u istom tonu kao ruža.

Volim stvari koje čine da se osjećam kao žena. Čak i oni dani u mjesecu su mi okej zato što je to najveće priznanje mojoj ženstvenosti, mome zdravlju, proslavi svake od nas i priznanje da smo žene, da prolazimo kroz ciklus koji donosi život. Da smo nježne, da smo drugačije od muškog tijela i muškog života.

Volim moj stan i mjesto gdje živim. Godinama sam željela da imam tu žutu fotelju, i imala sam tu jednu pinterest sliku od 2017.godine i napokon sam si je uredila. Volim lampice, one šarene me podsjećaju na djetinjstvo, ove sad koje imam u zavjesama po ćoškovima i zvijezde na prozorima za ramazanske večeri griju mi srce.

Volim kad kuham, i što znam skuhati svako jelo kao moja mama, što znam praviti džemove i slatkiše i čak i čaj onako kako ga ona servira. Volim naše cvjetno dvorište kući, šetati kroz lišće u jesen i ležati na travi i gledati nebo.

Volim kad oknijem ruke u ramazanu i kad na to obučem haljinu u večer ili abaju i idemo napolje poslije iftara.

Volim knjige koje su pisale žene zato što smatram da se ženski glas stoljećima gušio. Volim Jane Austen i poistovjećujem se sa njom dosta.

Ali ne volim ženskaste priče, ne volim dramu, ne volim previše romantične stvari. Ne volim pričati o šminkanju i kozmetičkim poduhvatima, odjeći i gdje sam šta kupila. Ne volim ići sa ženama u kupovinu, to sve obavljam sama jer se umorim kad sam sa nekim drugim. Kad mi nešto treba, prvo to izguglam gdje ima to što želim i onda ciljano idem u te prodavnice i znam tačno šta tamo tražim. Isplaniram čak i koliko vremena ću potršiti u tom šopingu. Ne volim tračarenje, to me zamara. Većinu vremena ili govorim istinu ili tačno znam šta ću da prešutim i kome. Postoje stvari koje nikome ne govorim, to ne znači da su to laži. Razlog zašto se trudim da ne lažem jeste što sam shvatila da zaboravim šta sam slagala i ne volim momente kad me se uhvati u laži. Ne volim okolišanja i kad razgovaram sa ljudima, uvijek kažem direktno šta mislim. Glas mi nije nježan, a ni previše grub, više jasan i prodoran. Jasno izgovaram riječi i znam kako i šta naglasiti kad govorim. Razlog zašto ovo govorim jeste što se ljudi često uplaše dok govorim, čak i ako je poruka nježna i moje namjere blage.

Zašto ovo sve?

Rečeno mi je – da me se baci u džunglu, za deset dana bih imala svoje pleme. Rečeno mi je da sam amazonka, žena ratnica, sutra bih rat povela koliko je u meni energije. Rečeno mi je da sam sposobnija od 99.9% muškaraca oko mene i da me se muškarci boje. Rečeno mi je da se oslanjam previše sama na sebe i da je muškarcima oko mene jasno da sve mogu sama. Rečeno mi je da nikad neću znati trepkati okicama i biti dama u nevolji. Rečeno mi je da sam rođeni lider, da mi ništa nije teško ni uraditi ni naučiti da radim. Istini za volju, moje obrazovanje je u – obrazovanju, ovo što radim je IT i prodaja – eto sad zvanično: ja sam senior account manager u IT firmi i imam listu klijenata konkretno u sektoru za obrazovanje, medije i zdravstvo (svi univerziteti, škole, mediji u Kataru i Ministarstvo zdravstva, dvije najveće bolnice i farmaceutska firma). Sa svima njima već sam 4 godine u poslovanju i njihovi IT timovi rade sa mnom i sa mojim menadžerom i svaki put kad im treba bilo šta za sistemsku integraciju svega što rade, jave se meni. Pripremam tendere od nekoliko hiljada rijala pa na milione. Moj najveći tender koji sam predala bio je 56miliona rijala, a najveći tender koji sam dobila je 21milion rijala. Tendere spremam sama, i surađujem blisko sa timom inženjera i arhitekata za IT projekte; oni spreme tehničke stvari i šalju meni i ja to sve sastavljam u legalne dokumente potrebne za tender. Radim pripreme finansijskih prijedloga tendera, cjenovnika gdje dodajemo maržu po upustvu za određeni sektor i za određenog klijenta. Radimo sa svjetskim vendorima poput IBM, HPE, Lenovo, Dell, Microsoft, Google, etc.

Jedina sam žena na poziciji menadžera u timu od dvadesetero ljudi; jedina druga djevojka u ofisu je adminka i pomoćnica našem generalnom direktoru. Svaki dan sam u komunikaciji 99% vremna sa muškarcima i većinom na visokim pozicijama u gore spomenutim institucijama su muškarci i Katarani, a sa strane vendora muškarci ili regiona ili Evrope i Amerike a koji su ovdje na pozicijama menadžera svoje firme za region ili državu. Naučila sam kako da razgovaram s njima, kako da budem direktna i nikako ranjiva. Jučer sam se čak i uhvatila u momentu kada me je vendor za cybersecurity nazvao da zakažemo sastanak naredne sedmice i on meni govori kad i kako, na šta sam rekla – da li si me upitao imam li ja kalendar? nije u redu da nazoveš ti ili bilo ko drugi iz tvoje firme prvi put nakon augusta 2023.godine i da mi govoriš kad ćemo imati sastanak. Ne.
Kaže on meni – ali svaki odnos je dvosmjerna ulica, ni vi niste radili sa nama…
Pa sam ga prekinula i rekla – to treba da diskutuje tvoj menadžer sa mojim. Ti i ja možemo da podijelimo slobodne sate u kalendaru i da se dogovorimo, bez nametanja, jesam li jasna?

I onda mi je nadošlo zašto mi je rečeno da je u meni veoma malo žesnske energije i da sva sam okupana muškom energijom i snagom.

Rečeno mi je zato da se vratim svojoj ženstvenosti. Od sad je mantra mogu, ali ne moram. Do sad je mantra bila – ako nešto želiš, ustani i uzmi to + ako ti se ne sviđa gdje si, pomjeri se, nisi drvo.

Sad ćemo da budemo ženstvene. Kontam upisati časove plesa, jogu, pilates, mjesečno bez izostanka raditi nokte (kosu već njegujem, valjda); kupiti ljepši i ženstveniji nakit, ženstvenije stvari, odjeću. Okružiti se ženskom energijom dok ne zaplivam u njoj.

Lijepo je što je ovo došlo počekom godine, kao rezolucija.

.

19 comments on “Mogu ali ne moram

  1. Go go girl, konačno bez trakica!
    Bravo!😍

    Niko me ništa ne pita, ali iz moga ugla (direktno, jer mi je stalo):
    – ti si za tamniju nijansu smeđe kose;
    – kosa još duža (odličan joj je kvalitet);
    – štikla ovolika ili viša uvijek (zglobovi su ti prekrasni i linija noge);
    – usne predobrog oblika, naglasi ih (crveno), ali samo kada i ako potamniš boju kose;
    – nokte ili lakirati (i održavati nešto dužim) ili raditi kod profesionalaca;
    – obrve pojačati u širinu (raspitaj se kod profesionalaca);
    – naočare mačkastije, lajner gore.

    Macooo, ne pomisli da nisi dovoljno odlučna za ovo. Jesi, i više♥️

  2. Ja sa 5 cm štikle se popnem na 181 cm 🤣
    Doduše ne nosim ih nikako vise, jer kičma 😫
    Ali mogu one wedges ponekad ljeti nataknuti.

  3. Ja sam na skromnih 168, al’ teško da to izgleda skromno🤣

  4. Ja sam zasad na 176 😁

    Selina, zašto sam ja uvijek mislila da imaš tamnu kosu? I zašto sad kad te gledam vidim haman djevojčicu? Znači, izgledaš mnogooo mladje nego što sam te zamišljala.
    I slatka si baš, baš. 🥰

  5. Kristalni

    Nevjerovatno, potsjecas me na konu, samo ona je imala plavu kosu. I radila je u skoli, haha, sad se sjetih.

  6. Nisam pročitala (cijeli) post, al samo da pohvalim sliku i izgled! ❤️ Lijepo je kad napokon osoba sa druge strane bloga, dobije konkretan i stvaran lik.

  7. Laura, sad si ti na redu da i tebe vidimo🙂

Leave a Reply