Portrait of a Lady

Neka mlađa ja, ona od prije 10 godina i dalje bi ludovala za La Nuit Tresor parfemom, koji je i dalje na ovoj fotografiji (piramida lijevo), ali neka sadašnja ja, kad se stopim sa arapskim svijetom, letim za ovim ozbiljnijim parfemima. Što je najjače od svega, kad nosim ove slatkaste, osjećam se mlađahno. Kad nosim ove ozbiljne, osjećam se moćno. Tako dugo sam željela Portrait of a Lady, i samo sam ga sretala na aerodromima. Nema ga nigdje po parfimerijama u Dohi. Vidjela sam ga jednom u jednoj galeriji na Katari, i to zaključanog u staklu i samo u bočici od 30ml koja je tako crna, bezlična i neko sa strane da ga pogleda, mislio bi neki obični bezvezni parfem.

Na aerodromima stoji ispod prigušenog svjetla u ćoškovima gdje se nalaze niche proizvodi namijenjeni klijenteli sa dubljim džepovima. Pretežno sam tamo viđala Arape, ili poslovne ljude koji putuju samo sa ručnom prtljagom, u casual odijelu sa kaiševima u istoj boji kao cipele. Poslagan u redu sa ostalima, sebi sličnima, na staklenim stolovima ispod kojih su svjetla prolazila pa su sve to poredane bočice svjetlucale poput zvijezda na crvenom tepihu obasjanih blicevima sa svih strana. I još i baš, sa svih strana tih dijelova aerodroma, gdje baš nikad nema gužve, i radnici stoje obučeni drugačije, obično u lijepa odijela, tamna, sa rukavicama, pa kad ti daju da se upoznaš sa parfemom, osjećaš kao da kušaš neki nepcu prijatan okus iz mišelin restorana.

Da se razumijemo, kao i Pierre Marcolini prodavnica čokolada, koja sa ulice izgleda kao luksuzna prodavnica nakita ili satova, tako je i Frederic Malle za mene otkriće. Možda sam ja djevojka iz provincije, da ne kažemo sa sela, bez obzira što je Tuzla treći grad po veličini u Bosni i Hercegovini, al možda je do mentaliteta, pa sve te luksuzne stvari meni nikad prije nisu imale smisla. Plaćaš, na kraju, ime, da nosiš okolo neki logo i pokazuješ drugima šta si možeš priuštiti. Ali kad se malo bolje zagledaš, old money ne nosi nikakve oznake. Arapske žene, jer zaista ne poznajem elitniju grupu ljudi, ne nose torbe na kojima ima logo. Prepoznat ćeš da pripada nekom brendu po obliku ili boji, ali otiska inicijala bilo kojeg brenda nema istaknuto nigdje. Ne nose ni takvu obuću, ali se zna čije su cipele sa crvenim đonom, ili koji nakit dolazi u tirkizno plavim kutijicama, ili šta se nalazi u narandžastim vrećicama, ili koje je ime iza bež-crveno-crno-bijele pruge na šalu, ili šta je Vara mašna. Tiha moda, rekla bih.

Tako i sa parfemima. Creed je već postao mainstream, i svuda ga osjećam u zraku oko mene. I cijena mu je postala pristupačna i nije više tako poseban. Ali The House of Amouage, eh to tek treba da dođe na red, ako ikad i dođe u mainstream. Ili eto Frederic Malle. Ili For Love and Lemons haljina. Ili Graff ogrlica, jer svi sad mogu priuštiti (bajgi) Alhambra kolekciju od Van Cleef & Arpels.

Tako da sam dobila i ja – na poklon od osobe koja sluša – parfem koji sam željela sve vrijeme. Koji i nije nešto naročito skup u ovom trenutku u poređenju sa novom arapskom kolekcijom parfema gdje novi miris – The Night – ide na $3,500.

Ako bi neko pitao odakle uopšte ovaj parfem, paaaa pronašla sam ga po imenu, koje mi se sviđa. Isto kao što sam željela Poeme od Lancoma, zato što se zove poeme, a ne zato što mi je nešto bitan, tako sam i ovo poželjela jer ima lijepo ime.

Be a Lady, Jen. Mala bijela gospođica.