Sad sam na fb vidjela da su se moja bivša učenica i moj bivši učenik vjenčali iz jedne srednje škole u kojoj sam radila 2011-13. godine.
Kako bih voljela otići u prošlost u učinicu na časove sa ovim znanjem o njihovoj budućnosti, pa kad mi ona luduje i govori – tičerka, jel lijepo imati momka? Ili – kad ću ja imati momka? – da joj odgovorim – lijepo je, a vidjet ćeš tek i kakvog ćeš ljepotana imati.
A njemu kad zagnjuri glavu u ruksak kad se postidi – hej šestnaestogodišnjak – i kad se smije i preveće očima samo da tepam imenom od milja.
Čudna mi radost.
U Dohi je 12:57. Pozdrav iz budućnosti. Već imamo leteća auta, nosimo spandex i svemirska odijela. Ko šta voli.
Radost nije čudna, divna je🧚🏼♀️✨
Kako je super doživjeti da saznaš koje su se okice, od toliko iz razreda, odlučile jedne za druge.
Čovječe, zar još ima tih srednjoškolskih ljubavi?!
Ja počela skakati od sreće, pokazujem ljudima vidiiiiii. Mislim niko pojma nema ali meni je 🥰🥰🥰🥰🥰 dragi Bože kako je to divna divna stvar. Kako su mi sad još draži, a nisam ih vidjela 10godins. Lijepa djeca moja.
Meni ovo kao da je neko moj pronašao sreću 🤗❤️
Samo ljubavi 🥰🌹❤️
Kada sam vidio nastavnicu maternjeg jezika iz srednje nakom dvadesetak godina u gradu gdje sam pohađao i prepoznali se i popričali, iskustvo neprocijenjivo, tak da mogu misliti koliko ti je ovo drago i toplo. Lijepa priča, nadam se da će im potrajati.
Ja beskrajno volim svu svoju djecu. To je jedno tako drugačije iskustvo. Kad ih vidim poslije škole, a oni me i dalje zovu ili nastavnice ili profesorice, ili kad mi pišu za rođendan na soc mrežama, ono njihovo persiranje koje ostaje, posebna draž. Ne znam da ijedna profesija može dati isti osjećaj.
Prije nekoliko godina sreo sam jednog bivšeg profesora. Kaže, da je znao ne bi se nikad oženio. Rekao sam mu, neka se drži te žene, možda bi mu sa drugom još gore bilo. Šta ćeš. Moraš pogurati profesora.
Kako si ti divan čovijek. 😂
Meni se, na neki način slično, dogodilo ljetos na moru. Sretnem svoju bivšu učenicu nakon 15 godina koja već ima dvoje male djece. Bili na plaži, tik do mene. Ona mene prepoznala, ja pojma nisam imala.
Nevjerovatan osjećaj. Šta da ti pričam. 😊
Znaaaammmmm.
Mene je pronašla učenica prošle godine na instagramu. Imala je 6 godina kad sam joj predavala u prvom razredu nekako kad sam i ja tek počela raditi. Da joj nije pisalo ime, nikad ne bih prepoznala da je to ona jer joj je sad 19 i krenula na fakultet. Kakve emocije