Onaj sam povjetarac koji njiše klasje na julskom suncu na kojem zriju u žito koje hrani. Ili onaj prvi snijeg kojeg pamtim iz djetinjstva koji mi donosi radost u srce kad pomislim na neko bijelo jutro da u njemu osvanem.
Ono sam polje maslačaka kad se iz Soline krene prema šumama koje sam fotografisala jednog davnog proljeća kad sam bila naivna početnica u svijetu čuda. I ono sam sasvim požutjelo drvo jesenje negdje na Majevici kao prvi vjesnik promjena dok se sve oko mene zeleni.
I ona mala ljubičica u čašici na prozoru koje su mi dječije ruke brale, žirevi i šišarke koje su skupljali da mi prave srca pred učionicom. I onaj sam oslikani hol ispisan svim riječima koje sam skupljala da se po meni barem nešto pamti.
Ona zraka sunca koja siječe oblake kao sabljom i u trakama pada po tlu i budi rosnu travu kojom su me njene ruke umivale.
Ono sam jedino dijete koje je moja mati u suzama podigla jer drugog poroda osim mene nije sačuvala. To sam jedino čedo kojem je kikice u mašne vezala i male ružičaste trakice u bijele džempere plela da da boju u prvim poslijeratnim godinama. Njeno sam ogledalo, odraz i ugled; naučila me da čitam, da pričam, da imam nježno srce i da budem milostiva, da se ne srdim, da ne budem tužna kad ljudi svašta kažu jer tuđe riječi nisu moj odraz već njihov.
Ono jedino dijete koje nosi ime mog oca i mjesto muške djece, samo ja nosim njegov rod. To jedino čudo koje je učio čak dva pisma da piše sa četiri, da računa sa pet i da lomi jezik prije nego školu vidi. Njegov sam ponos, zastava na neosvojenoj zemlji i vjera da mu ukaljati obraz neću; naučio me da prepoznajem zakone, procese, koristim logiku a ne adute i da ne dam na sebe i da je u redu da umrem za ono što u kostima osjetim da je pravo.
I onda se desi čovjek koji bi da lomi mi dušu kao klas…
Fun fact: ovaj supermarket je Bingo Slavinovići Luke kod nas u komšiluku 😁
Moja mama voli ovu pjesmu i kad me poželi kaže mi – poželim te, moja vilo i meni srce pukne; nešto sam plačljiva danas.
Još jedan FunFact: U Međunarodnoj školi u Tz, sve što je iscrtano i naslikano i napisano po hodnicima u holovima na sva tri sprata, i cijela učionica engleskog moje je djelo.
Nije ljubav ako ne boli 😊
Pogrešno.
I nije svaki muškarac ljubav.
Nisam mislio na muškarce, mislio sam na ljubav 😊
Ti misliš da ljubav treba da boli? Roditeljska? Prema roditeljima? To nije zdravo razmišljanje. Nijedna ljubav ne treba da boli. Nijedna.
Da se što prije zagrlite, budete skupa, i sretni, od srca vam želim..
Zagrli ih malo i od mene kada se vidite🤍
🤍🤍
Budi kao staklo, dok te lome ti ih sijeci.