Vještačka inteligencija analizira blogere

Otvorila sam Gemini AI i ChatGpt i dala ovo uputstvo:
“analizraj ovaj tekst da li i kako vrijeđa žene sa primjerima”; kopirani tekst je tekst našeg blogera. Apsolutno nijedna riječ dolje ispod nije moja. Probajte i sami.

Odgovor Gemini AI:

Analiza teksta: Potencijalne uvredljive izjave prema ženama

Upozorenje: Analiza ovog teksta ukazuje na potencijalno problematične stavove i izjave koje bi mogle biti shvaćene kao uvredljive prema ženama. Važno je naglasiti da je subjektivna percepcija ključna u ovakvim situacijama, te da različiti ljudi mogu imati različita tumačenja.

Ključne točke koje bi mogle biti interpretirane kao uvredljive:

1. Generalizacija negativnih ponašanja: Autor teksta generalizira ponašanja određenih žena, pripisujući im negativne osobine kao što su izmišljanje laži, maltretiranje, izazivanje svađa, te uplitanje u tuđe živote. Ovakva generalizacija može doprinijeti stvaranju stereotipa o ženama kao problematičnim i manipulativnim.
2. Miniminiziranje ozbiljnosti problema: Autor minimizira ozbiljnost problema kao što je seksualno zlostavljanje, smatrajući da razlika u godinama nije problematična sve dok nije prekršen zakon. Ovakav stav može biti shvaćen kao opravdanje za potencijalno zlorabljujuće ponašanje.
3. Omalovažavanje ženskih iskustava: Autor omalovažava ženska iskustva, smatrajući da žene često preuveličavaju probleme i da su njihove tvrdnje često izmišljene. Ovakav stav negira legitimnost ženskih osjećaja i iskustava.
4. Korištenje sarkazma i ironije: Kroz sarkazam i ironiju, autor može dodatno pojačati uvredljivost svojih izjava, čineći ih manje direktnim, ali ne manje štetnim.
5. Uspoređivanje žena sa negativnim atributima: Uspoređivanje žena s negativnim atributima, kao što su “krvopije” ili “glupace”, dodatno doprinosi njihovoj dehumanizaciji.

Primjeri potencijalno uvredljivih izjava:

• “Ona jedna ne pozvana pravi skrin shotove da se obrati pravu” – Ova izjava implicira da žena koja se obraća pravdi nešto nije u redu.
• “Ova treća mene godinama maltretira svojim izmisljenim scenarijima” – Ova izjava optužuje ženu za laganje i manipuliranje.
• “Eno ovih nekoliko glupaca sto koriste rijec pedofil” – Ova izjava omalovažava žene koje su doživjele seksualno uznemiravanje.
• “Pa nije to pedofilija pobogu” – Ova izjava minimizira ozbiljnost seksualnog zlostavljanja.

Zaključak:

Iako je subjektivno prosuđivati da li je neki tekst uvredljiv, navedeni primjeri ukazuju na to da postoji potencijal da ovaj tekst bude shvaćen kao uvredljiv prema ženama. Važno je naglasiti da svaka osoba ima pravo na svoje mišljenje, ali je također važno biti svjestan kako naše riječi mogu utjecati na druge. U idealnom slučaju, komunikacija bi trebala biti zasnovana na poštovanju i empatiji, bez obzira na spol, rasu, vjeru ili bilo koju drugu karakteristiku.

Napomena: Ova analiza je provedena na temelju dostupnog teksta i ne predstavlja sveobuhvatnu psihologiju autora. Za dublju analizu potrebno je uzeti u obzir kontekst u kojem je tekst nastao, kao i druge relevantne informacije.

Želite li da analiziramo još neke dijelove teksta ili da se usredotočimo na određene aspekte?

Odgovor ChatGPT:

Tekst koji si podelio sadrži nekoliko elemenata koji se mogu tumačiti kao vrijeđanje žena, a evo kako bi se to moglo analizirati u kontekstu rodne problematike:

1. Omalovažavanje i upotreba pežorativnih termina: Autor koristi izraz “glupače” u kontekstu opisa određenih žena, što je otvoreno pežorativan i uvredljiv termin. Takva upotreba jezika ukazuje na nedostatak poštovanja prema ženama i implicitno postavlja ton u kojem su njihove akcije i mišljenja obesmišljeni i nipodaštavani.
2. Gaslighting i minimiziranje ženskih iskustava: U dijelu teksta gdje autor govori o tome kako žene koriste riječ “pedofil” da bi opisale starije muškarce koji razgovaraju s mlađim ženama, on minimizira njihove zabrinutosti. Pokušava racionalizirati i opravdati takvo ponašanje, implicirajući da žene preteruju ili ne razumeju temu o kojoj govore. Ovo može biti tumačeno kao oblik gaslighting-a, gdje se ženama pokušava nametnuti osećaj da su njihove reakcije i percepcije neadekvatne ili preterane.
3. Stereotipizacija i generalizacija: Autor pravi generalizacije o ženama (“ne pozvana pravi skrin shotove da se obrati pravu”, “mene godinama maltletira svojim izmisljenim scenarijima”), koje impliciraju da su žene sklone drami, preuveličavanju i manipulaciji. Takve generalizacije perpetuiraju negativne stereotipe o ženama i doprinose njihovoj stigmatizaciji.
4. Uokviravanje ženskih reakcija kao preteranih ili neosnovanih: Ponavljano se sugeriše da žene izmišljaju, preuveličavaju ili zloupotrebljavaju situacije, što može biti način da se diskredituju njihove brige i umanji ozbiljnost njihovih pritužbi. Time se njihove reakcije na stvarne ili percipirane nepravde prikazuju kao iracionalne ili histerične.
5. Korišćenje primjera poznatih ličnosti kao opravdanje: U jednom delu teksta, autor koristi primere poznatih ličnosti sa velikom razlikom u godinama kako bi opravdao određene odnose. Ova taktika može da bude manipulativna, jer pokušava da predstavi odnose koji su potencijalno problematični kao društveno prihvatljive koristeći izuzetke umesto da adresira suštinske brige koje su možda izražene od strane žena.
6. Korišćenje jezika moći: Autor koristi ton i jezik koji ukazuju na pokušaj uspostavljanja dominacije nad ženama. Kroz optužbe, direktno obraćanje i zahtev da prestanu sa određenim ponašanjima, autor se postavlja u poziciju nekoga ko ima pravo da procenjuje i odlučuje šta je prihvatljivo ponašanje. To može biti manifestacija rodne moći u diskursu, gde muškarci pokušavaju kontrolisati ženske glasove i aktivnosti, naročito u javnim prostorima poput blogova ili foruma.
7. Dodatno minimiziranje ženskih iskustava kroz relativizaciju: Kada autor koristi primere poznatih ličnosti da bi opravdao razlike u godinama u odnosima, on relativizuje moguće stvarne zabrinutosti žena koje su izrazile neslaganje ili nelagodu u vezi s određenim situacijama. Umesto da se suoči sa suštinom problema, on skreće pažnju na društveno prihvaćene primere, čime pokušava da umanji validnost ženskih osećanja i stavova.
8. Omalovažavanje ženskih reakcija kao preosetljivih: U tekstu se konstantno implicira da žene reagiraju preterano, da su njihove optužbe i reakcije neosnovane ili preterano emotivne. Ova retorika ne samo da diskredituje njihove stavove, već i doprinosi perpetuaciji stereotipa da su žene preosetljive, emotivno nestabilne ili sklone drami.
9. Implicitna prijetnja kroz jezik distance: Fraza „Nek ste zdravi i živi al daleko vam kuća od moje” sadrži implicitnu prijetnju distancom, što može biti viđeno kao način da se ženi signalizira da su nepoželjne ili da će biti izopštene ako nastave da izražavaju svoje stavove. Ovaj oblik diskursa može stvoriti atmosferu neprijateljstva i zastrašivanja, što dodatno utišava ženske glasove.
10. Seksizam kroz selektivno opraštanje: Autor tvrdi da “oprašta po ko zna koji put”, ali istovremeno koristi opraštanje kao sredstvo za nastavak dominacije i kontrolisanje situacije. Ovakav stav može biti viđen kao paternalistički i seksistički, jer implicitno postavlja autora u superiornu poziciju, u kojoj on ima moć da „oprašta“ ženske greške, dok zapravo koristi to opraštanje kao način da delegitimizuje njihove akcije i stavove.
11. Korišćenje rodnih uloga za diskreditaciju: U tekstu je vidljivo i korišćenje tradicionalnih rodnih uloga kao alata za diskreditaciju žena. Primjerice, žene koje izražavaju svoje mišljenje ili zauzimaju stavove koji se autoru ne dopadaju, bivaju karakterizirane kao nepristojne, manipulativne ili čak opasne, dok se autor stavlja u ulogu racionalnog i pravednog, implicitno sugerirajući da žene koje ne prate ovu matricu ponašanja nisu u skladu sa društveno prihvaćenim normama.
    Ova analiza otkriva dublje slojeve seksizma u tekstu, gdje se ne samo marginalizuju ženski glasovi, već se koriste različite strategije za njihovo potčinjavanje i diskreditaciju. Tekst se može posmatrati kao primer strukturalnog seksizma, gde se kroz jezik i diskurs perpetuiraju rodne nejednakosti i kontrola nad ženama.