Rijetko kad me nerviraju online ljudi jer sam naučila jednu stvar: ima opcija da se otprate.
Nekad u kovidu ili poslije kovida, pratila sam Ildu, i svako jutro tako ustanem i dok pijem kafu gledala sam njene storije. Nakon nekog vremena ta žena je kukala ko nikad niko koga sam u životu čula da kuka, i kontam – što meni u životu treba da gledam nekog dok plače, drami i kuka na storijima. Kasnije sam se uvjerila da sam bila u pravu.
Pratim one Ramovićke, al one mi nit mirišu nit smrde. Ne znaju da zauzmu stav, neće da se zamjere ljudima i da tako izgube pratitelje, pa ću najvjerovatnije i njih da otpratim.
Mirza mi je on-off praćenje. Koja drama, najvjerovatnije i on ide na unfollow.
I sad gledam od normalnih ljudi imam ovu waka mada faka, Veselin i Ivan Panić – Srbija, + Klaskalica i Nina Skočak iz Hrvatske. Naši su mi prosto odvratni. Ne znam zašto.
Pratim par ovih bliskoistočnih. I radi Dubai Blinga, pratim Monu Kattan i Eebrahima i ne zna se ko je veći krindž. Danas sam gledajući Monu Kattan u nekim outfitima skontala – ista Dragana Mirković – bez obzira koliko imaš para, ne znaš se obući. I tako je nasilu fina, da mi je odvratna.
Eebrahim kad napući usne, prošla bih kroz telefon i zadavila ga, sve sa alhamdulillah.
I sjedim tako nešto i razmišljam kako je bilo lepo kad nismo imali ovako puno pristupa u živote drugih ljudi jer realno koga briga šta si ti kupila u bingu pa da nam pokažeš svoj taj neki haul.
Jer – iskreno – šta me ima biti briga šta se nalazi u tvojoj kesi iz binga.
Kontam onaj period kad sam bila studentica i kad je internet bio ograničen, tad je bilo potaman: imaš pristup internetu ali si ograničen na nekih 15-20GB mjesečno pa štediš. Uđeš pomalo, skineš šta ti zaista treba, slušaš muziku na plejerima i više izlaziš, družiš se, čitaš iz knjiga, časopisa i znaš da se izražavaš. Nemaš poštapalice, cijeniš lijep govor i manire i šale – koliko god masne bile – smiješne su i niko se ne ljuti. Na moru se slušaju zrikavci, naprave fotke koje se stavljaju na fejs bez dorađivanja i puno se na njima smijemo. Koncerti se slušaju, gledaju i u njima se uživa. Ljeti se čuvamo za ruke sa drugaricama kad idemo kući u dva jutrom bez da instagram zna da smo bff, jer zna cijelo društvo, mahala i svi koji nas znaju.
Momci ti pošalju poruku ili ti priđu, bez imodžija vatrice ili patlidžana i nema ulijetanja u dm stotinu cura pa koja prođe.
Nisam ja boomer, ja sam millennial, al realno ljepše bi bilo da je i dalje tako. Zdraviji bi bili da nam samo malo ukinu internet.
Moram se sloziti, nekako je bilo ljepše kada je internet bio ograničen (a nije bilo ni reklama ni prijedloga ni nametanja), nisu se ni kolačići pratili, koliko znam. Taman dovoljno da se zadovoljiš, a da nemaš sve što želiš i da ti kad nisi za kompjuterom ne pada na pamet da trebaš provjerit lajkove.
Danas je previše nepotrebnih infrmacija i stvari koje ti jednostavno ne trebaju, a svejedno ih vidiš i upiješ.
Millenijalci su najbolji jer znaju kako je bilo bez imterneta, a doboljno su mladi da su u toku sa novim tehnologijama.
😅e jes’ nasla koga ces pratiti😅meni je to pracenje online baba narikača, tudjeg namjestaja, odjeće, nargila, zena,djece, pelena i ostalih skalamerija, totalna besmislica😕
Treba ukinut internet sto kszes da se vratimo u stara vremena, brate mozak na isapsu, nego uvijrk kad sjednes s nekim, samo neke nove trending stvari prate, jesi vidjela ovo jesi vidjela ono, ili politicka drama, jesi vdijela ona izbacila video, story, ovo ono. Puno je preseravnja. Ali memes i cringeve volim gledat, sport.
Sjecas se vokmena kad bi se muzika slusala, jebo spotify danas.😂😂
Živim i dalje bez društvenih mreža. Prije pet godina sam sve obrisala jer mrzim laž. Tamo se ljudi natječu ko će bolje lagati i čiji je život savršeniji. Vidjela sam dvije osobe koje su jedna drugoj u prijateljima na fb, a u stvarnom životu se ne podnose. Tada sam odlučila reći “zbogom” društvenim mrežama i vratiti se načinu života kakav sam imala prije. Ne želim biti dio laži. Jedino što još koristim su email i Blogger.ba, a sve ostalo mi jednostavno nema smisla.