tl; dr: Joker is the villain, Batman is the good guy.

Odavno sam htjela pisati ovaj post.

---

Joker se smatra najupečatljivijim negativcem u svijetu pop-kulture, i ako bi se posmatrao iz ugla da je to stvarna osoba u pitanju, imao bi veoma haotičnu i mračnu priču da kaže. Od najranijih stripova pa do danas, njegov put negativca iz mog ugla ne zaslužuje da se odbrani ni na kakav način. Zato ovo i pišem.

Njegov lik je oličenje anarhije i moralnog sunovrata, i u stalnom je konfliktu sa Batmanom koji se nalazi na suprotnoj strani svega što on predstavlja. Nakon nekog vremena njih dvojica su suprostavljene Nemeze i iako se život Batmana može objasniti zašto je takav mračan i razlogom da krene putem osvetnika je prost – da bi izveo pred lice pravde prvo ubice svojih roditelja, zatim doveo u red i sve ostale anomalije u svom društvu, kroz historiju stripova ne zna se koja je pozadinska priča Jokera i nekoliko je nagađanja iz kojeg socijalnog konstrukta on zapravo potiče. Međutim, koja god da se priča uzme, čak i ako bi bila tragična i koja često podvlači uticaj društva i društvene nebrige za ljude sa mentalnim bolestima, ono što Joker radi i bira da uradi u svom životu su bez ikakvog osporavanja krajnje zlo. U svemu ovome, mnogi ljudi su zavedeni tom privlačnom idejom koja zamagljuje granice između razumijevanja njegove priče i veličanja njegovog zločinačke persone samo zato što se kao razlog stavlja društvena nebriga o ljudima poput njega. Iz tog razloga, ključno je sagledati kritički Jokerov narativ da bi prepoznali opasnosti romantiziranja jedne takve figure koja je samo simbol uništenja i moralnog stradanja.

Kada bi se pogledalo historijski kako je lik nastao, u prvim godinama njegovog nastanka (1940.) Isprva je prikazan kao nemilosrdni serijski ubica koji ima masku klauna/klovna i veoma broz postaje jedan od najvećih Batmanovih neprijatelja, a kroz historiju stripa i najveći od svih, jer sa ostalima Batman koliko toliko uspijeva da uspostavi pravdu. Ako se pogleda na vremena u kojima je Joker predstavljen kao negativac, na njegovo stvaranje je uticala društveno-politička klima tih vremena. Sam početak Drugog svjetskog rata i sa dugotrajnim posljedicama Velike ekonomske krize dali su i podstrek za stvaranje lika gdje su osjećaji neizvjestnosti i fascinacije mračnim i slojevitim negativcima davali i razlog za postojanje jednog takvog lika. Njegova ličnost u tom trenutku je ogledalo društvene zabrinutosti pred onim što slijedi – moralno propadanje i sveopšte stanje bez zakona. Osim toga, pulp fiction i noir filmovi kao umjetnički izražaj svakako su uvijek i imali mračne i moralno dvosmislene likove sa grubim i teško svarljivim pričama, pa se i lik Jokera savršeno uklapa u društvo 40ih. Dakle ova kulturna pozadina daje plodno tlo za stvaranje Džokera kao simbola haosa u vremenima u kojem je i nastao. Razlog zašto ovo govorim je taj da se npr 50ih i 60ih njegov lik nakratko promijenio zato što su ta vremena tako iziskivala da bi dali malo svjetliji ton u pop-kulturi nakon mračnog perioda rata, ali i kao odraz cenzure u tom periodu. Sve to pada u vodu 70ih kada se Joker vraća svojim mračnim korijenima i sa brojevima stripova iz tog perioda samo se učvrstila njegova uloga simbola haosa i ludila.

Eh sad kroz filmska ostvarenja lik je približen i širim narodnim masama, tj onim ljudima koji nisu čitali i nisu voljeli da čitaju a znamo da smo mi vizuelna bića pa da ne bi maštali, volimo da vidimo kako to sve izgleda. Kroz historiju, od najboljih uloga Jokera sigurno se ubraja i Jack Nicholson (ali po mom on je više za drugačije psihološke likove), pa bih se ja bazirala na dva ostvarenja koja su najviše upečatljiva u društvu trenutno, a to su Joker Heatha Ledgera i Joker Joaquina Phoenixa. Lično smatram da možda Ledgerov Joker ne bi dobio toliko pažnje da Ledger nije umro, ali cijeli taj serijal od tri filma su nešto što se zadugo neće moći prevazići. Nego… Joker Ledgera iz 2008.godine je proračunati anarhista, sa primarnim ciljem da sruši društveni poredak Gothama. Njegov Joker je obilježen i njegovom haotičnom filozofijom, bistrinom uma za strateško planiranje svojih zločina i psihološkom dubinom, za koji je posthumno nagrađen Oskarom. Kritičari kažu da način na koji je Ledger donio ovaj lik u stvarnost je jezivo koliko je i sam glumac bio pod utiskom igranja jednog takvog slojevitog i poremećenog lika. Ono što smo mi naučili na fakultetu da kroz svaki umjetnički izražaj pa tako i film – ili strip u ovom slučaju – pokazujemo stanje društva. Ono što poručuje Ledgerov Joker jeste ta geopolitička nestabilnost, ekonomska nesigurnost i porast terorističkih napada itekako imaju uticaja na to kako gledamo na stvarnost. Joker u ovom smislu postaje terorista tj. oličenje strahova društva u kojem smo tada živjeli a koji su prikazani kroz haos koji pravi u filmu. On zaista nema neki stvarni motiv osim sopstvenih ideja što je zapravo ogledalo zapadnjačkog pogleda na svijet šta je terorizam (pozitivna stvar bi možda bila to što je ovaj Joker bijelac a ne neko sa Bliskog istoka, šala mala). Ovo odsustvo motiva za djelovanje dodatno daje mističnosti i nepredvidivosti njegovog zločinačkog uma, što ga čini još strašnijim zlikovcem. Filozofija ovog jokera je utemeljena na uvjerenju da su moralni i etički konstrukti društva veoma labilni i lahko se mogu narušiti. On koristi psihološku manipulaciju i razrađene šeme djelovanja koje unose strah i haos, i kad se uzme teroristička pozadina i društvo tog vremena, njegov Joker tjera pojedince da se suoče sa ličnim moralnim granicama i licemjerjem, što i nas čini da se zapitamo o svim mračnim aspektima ljuske prirode koji navode pojedince da nad drugima vrše teror.

S druge strane stoji Joker Phoenixa iz 2019.godine: duboka ličnost sa tragičnim pozadinom. Ono što je bitno jeste da Joker ima i ime (totalno nebitno po mom mišljenju jer se kroz historiju stripa njegovo pravo ime nikad nije znalo zato što je toliko poremećen pa mu se nikad nije moglo ni vjerovati). Sam taj pojam da mu se daje ime, daje mu se i identitet obične osobe koja je napaćena društvenim stanjem. On je sada jedan krajnje marginalizirani pojedinac koji se bori sa psihičkim bolestima i sa odbacivanjem društva u kojem on samo želi da se smije i nasmijava druge ljude. On je dakle proizvod zanemarivanja i sistemsih neuspjeha i te teme izolacije i uticaja socio-ekonomskih razlika, stavljaju ga u razinu onoga što se u umjetnosti zove everyman, on može biti bilo ko od nas, jer ono što se njemu dešava može se desiti bilo kome. Dakle ovaj Joker ima izgovor za svoje ludilo. On je isprva simpatičan da bi se svidio gledaocu i običnom čovjeku, i tako ga uvlači u svoj svijet haosa za koji ćemo vremenom da prstom upremo u društvo da kao jedinim krivcem za ono što Joker radi. Fino je to što je Phoenix isto dobio Oskara za Jokera kojeg je on donio – krajnje emotivnog, ranjivog i nekoga koga razumijemo. On nema taj kriminalni mozak, već je samo tragična figura koja još i izaziva empatiju ali i užas publike na fazon – vidi šta društvo od njega napravi. Pogledamo li u kakvom trenutno svijetu živimo, zar ne vidimo da je njegov Joker baš oličenje onoga što proživljavamo: sve mora imati razlog i sve se može objasniti. Za razliku od svih prethonih Jokera, ovaj Joker nije negativac sa misterioznom prošlošću, već je običan čovjek oblikovan surovim okruženjem u kojem živi. Gotham je grad koji je ogledalo svijeta u kojem sve propada, i ta erozija socijalnih uloga i prilika, stvara ovakve likove i Joker postaje samo-jedan-od svih nas koji možemo postati to što je on postao na kraju. Ovakav narativ je dakle oštar komentar na društvo sa problemima psihičkog zdravlja i sa problemima društvenog sunovrata koji pojedince može gurnuti do njihovih krajnjih granica, da postanu nasilna i zla čudovišta kojima su dati razlozi da ubiju.

Zašto se onda narod masovno divi ovakvom liku i koje su opasnosti glorifikacije ubice?

Samo glorificiranje Jokera je problematično. Kad god mi je neko nakon pogledanog filma rekao da je i film i Joker kao lik super, ja sam se na to osipala. Svaki put sam htjela upitati osobu da li zna historiju lika, ali nije to put kojim bih željela ići. Treba pogledati u kakvom smo trenutno društvenom stanju i šta nam to pokušavaju reći čelnici svijetova u kojima obitavamo: glorifikacija nasilja i haosa, bez ikakvih etičkih i moralnih normativa. Dakle, gledamo na društvo koje uživa u destrukciji i anarhiji, u padu svih vrijednosnih sistema, kojima se dive i žele oponašati. Obzirom da nam djeca zamišljaju heroje kakvim žele biti, sada ni Joker više nije zlikovac već jedna običan neshvaćena duša koja je na margini društva, a istini za volju više nas je takvih nego divnih krasnih potomaka iz porodica poput one iz koje je Batman. Svjedičila sam posljednjih godina i ismijavanju lika Batmana i svega onoga što Batman treba da predstavlja. Ne, nije ovdje riječ više ni o umjetnosti, filmu, stripovima i imaginarnim likovima već na poruci koju ovakva ostvarenja šalju. Svjedočimo pomami svake godine za novim filmovima, a svi smo ludi za superherojima, trenutno je to Deadpool (i koliko god ga voljela, i on je problematičan lik), tako da i lik Jokera ponovo se spominje zbog očekivanja drugog filma. Opet dakle ulazimo u fazu manipulacije društva da je sasvim uredu glorificirati figure koje imaju negtivan uticaj na društvo, promovisat će se fascinacija destruktivnim ponašanjem i dat će se još razloga za razumijevanje ovakvog lika koji kroz svoju historiju nije ništa drugo do ono što na vagi dobra i zla treba da bude ono zlo kojem učimo djecu da se klone. Mišljenja sam da je drugi dio Jokera još gori iako još nije ni izašao, zato što će ovaj put da njegovom ludilu dodaju ljubav kroz lik Harley Quinn, pa ćemo svjedočiti – opet i ponovo – parovima koji će oponašati taj par iz pakla koji u svom djelovanju nema ništa drugo do moralno propadanje i destrukciju i apsolutno ne trebaju biti primjer nikome, kamoli djeci u ovakvom društvenom sunovratu u kojem smo trenutno, gdje nam djeca imaju krize identiteta i dozvoljeno im je sve.

Ono što je bitno pri pristupanju ovakvim likovima jeste da se razlikuje pojam empatije od glorifikacije tj. razumijevanje pozadine lika može nam omogućiti da suosjećamo sa njegovim borbama, ali tu da sve stane, jer ne trebamo niti glorifikovati niti opravdavati sve njegove gnusne postupke. Nismo mi svi intelektualno sposobni da kritički sagledamo društvo i likove koje ovakvo društvo oblikuje a što se projecira kroz umjetnost pa na velikom društvenom planu još više utiče na djecu i naraštaje. Društveni uticaji formiraju propagandu, kao ovu koju posmatramo samo u slučaju stvarnih dešavanja u onome šta se radi nad palestinskim narodom, tako da ovakva dešavanja igraju ključnu ulogu u oblikovanju ljudi koji mogu postati baš onakvima poput Jokera, jer svjedočimo i društvenom mijenjanju prema Palestini. Stvarnost je da živimo u društvu koje se dijeli na više i niže slojeve. Dakle ekonomski i društveni pritisci, siromaštvo, nedostatak pristupa liječenju mentalnih poremećaja i društvena izolacija pojedinaca koji imaju bilo kakav socio-ekonomski ili mentalno-fizički problem često su i katalizatori za transformaciju. Svi sistemski neuspjesi naglašavaju da društvo može natjerati pojedinca na put destrukcije. Medijski prikaz ovakvih likova dodatno pridodaju tome. Svjedoci smo da medijske manipulacje mogu oblikovati percepciju društva samo o tome kakvo je vrijeme (prije se vrijeme pokazivalo bojama od zelene do tamno crvene, sada je sve narandžasto i crveno iako su temperature identične onima od prije 15godina, a vijesti o temperaturi/vremenu nisu samo nekoliko minuta na kraju dnevnika, već su senzacionalne vijesti koje dodatno uzrokuju psihičke traume i psihički opterećuju ljude koji to gledaju), da ne govorimo o tome šta popularizacija ovakvih likova radi ljudima. Kao što sam spomenula, veoma je mali broj ljudi koji kritički zaista može razlikovati Ryana Reynoldsa od Deadpoola, tako i veoma mali broj ljudi razumije da Phoenix nije Joker.

Ono što zabrivanjava jeste društvo i pojedinci, koji u svijetu u kojem trenutno živimo opravdava anomalije i zlu daje lik običnog čovjeka. Sa vjerskog stajališta, likovi poput Jokera su oličenje zla, dovode u pitanje temeljne principe morala i pravednosti koji su od početka vremena spominjanji kroz svete tekstove. Kur’an naglašava jasnu razliku između dobra i zla i postiče vjernike da se klone istoga. Ako društvo uzdiže ovakve likove, rizikuje time da zamagli sve te moralne linije kojima učimo djecu da ne trebaju prelaziti, potencijalno normalizovajući nasilje i haos. Ovakva promjena dovela je do moralnog propadanja jer mi ne samo da tolerišemo već i slavimo lika poput Jokera.

Ali mi smo daleko od toga da se svete riječi praktikuju, i uskoro će biti neka origin priča o Iblisu pa će se i njega razumjeti.

Prije svakog slavljenja likova, ideja, dešavanja i potpunog slaganja sa onim što gledamo u društvu, i što bi sebi samima dozvolili da prigrlimo, postoje svetije stvari kojima smo predani pa se zapitajte – da li bi mogao svoje dijete vidjeti u ulozi onoga što razumijem, opravdavam, glorificiram? ako da, onda samo naprijed.