Jane, my darling namesake

Moje nježno srce, koje ponekad gledam kao entitet za sebe, bez nekog upravljanja od strane mog mozga, mojih ostalih emocija, dijagnoza i boljki, gleda ovaj momenat da je Tom Lefroy, ta jedina ljubav Jane Austen, svojoj prvoj kćeri dao ime ni manje ni više Jane Christmas Lefroy baš po gđici Austen.

Mnogi historičari pišu da je ime dato po majci njegove supruge, ali ovaj momenat njenog srednjeg imena je tako tako tako romantično beznadežno veliki znak nečega. Ili moje srce — kao i srca mnogih koji čitaju biografiju Jane Austen– žele to tako vidjeti.

Fakt je – neoboriv – da su se Tom Lefroy i Jane Austen upoznali i družili u tih nekoliko sedmica njegovog odmora za Božić. Njegova kćerka je rođena u junu, dakle nije začeta za Božić; niti se on oženio za Božić.

Draga gđica Austen je umrla u 41.godini života, sama, neudata, kao ostvarena autorica i od svojih je romana krajem 18. i početkom 19. stoljeća živjela.

EDIT: Tom Lefroy, iako je živio još 52 godine nakon smrti Jane, došao je iz Irske da oda poštu njenoj porodici nakon njene smrti, a samo su se sreli jednom.

Dakle — ako tu ničega nije bilo — zašto bi neko nakon samo jednog susreta kad su bili dvadesetogodišnjaci došao poslije njene smrti? sa živom ženom i djecom?

Ok dosta me… sutra je radni dan.

Gledala sam ponovo Becoming Jane i podsjetilo me na dane studiranja, kad sam prvi put i gledala ovaj film — i još najmanje deset puta u istom periodu. Koliko sam tad bila luda za Jane Austen, njenom biografijom, romanima, stavom, feminizmom kad feminizam nije imao svoje ime. Imali smo na fakultetu našu poetsku grupu, zvali smo je Bloomsburry Group po modernističkoj grupi pjesnika Virginie Woolf; u grupi su svi imali jednog autora kojeg su beznadežno voljeli. Irena je voljela T.S. Eliota, i 5 dana prije njene smrti napisala je, baš u aprilu, Bila sam Eliotova misao / u prošlom životu / ‘April is the cruelest month’… ja sam tad bila Jane Austen, uz datum rođenja koji dijelimo, a i zbog mog imena svi su me zvali Dženi Džana, ovo Džana je neka porodična stvar jer mi je mama tako htjela dati ime… to su sve kolege na fakultetu uspješno koristile u Jenny Jane… i cijeli ovaj momenat, petnaest godina poslije, na drugom kontinentu, neka druga ja, potpuno strana toj studentici anglistike, zaljubljenoj u emociju, izgubljenoj u prošlosti, tako bih ju dugo grlila i ubijedila da sve što se desi je za njeno dobro i da će sve biti kako treba…

Dosta me; sutra je radni dan…

“Give a girl an education and introduce her properly into the world, and ten to one but she has the means of settling well, without further expense to anybody. ”

Jane Austen, 1814.