Kad sam tek doselila u Dohu, i kad sam gledala stanove – ovo me je čak i stid napisati – nisam primjetila radijatore. Pa sam upitala, i odmah sam shvatila šta pitam čim sam to izgovorila – a gdje su radijatori? – oh right, Dženita, nisi tako pametna kakvom se smatraš. Kad sam prvi put išla šetati pored Korniša prema WestBayu, i bilo je to novembra 2019.godine, vidjela sam ogromnu zgradu na kojoj piše Qatar Cool i ima pahuljica pored. Meni to bilo tako -cool- pa mi je pala na pamet ona šala gdje Indija i Velika Britanija razgovaraju, pa Indija kaže VB – trebaš sačekati da ti neko drugi kaže da si Great (engl: Great Britain, da razumijete šalu). Pa sam tako i ja za Qatar pomislila – ok, sačekaj da ti to neko drugi kaže.. Nekoliko trenutaka kasnije shvatila sam na šta se odnosi: što je kod nas grijanje, to je kod njih Qatar Cool = hlađenje. Većina stanova ima centralno hlađenje, a stanovi koji i manje koštaju, imaju obične klima uređaje. Ja, kao što sam već ranije rekla, živim u dijelu dohe koji se zove The Pearl Island, i prije dva dana nestalo je hlađenja. Ja dođem kući na ručak, jer radim bukvalno udaljena 3minute autom. Kad sam došla na ručak, ugasim klimu jer je bilo prehladno u stanu; obično tako uradim i kad dođem oko 5, temperatura bude normalna. Zadnjih dana vlažnost zraka je tako visoka, da se pojavi neka izmaglica, pa se ništa ne vidi. Doha postane sauna, disati se ne može. Pošto je i temperatura visoka, uz veliku koncentraciju vlage, osjećaj ode na 50+ stepeni i bez klime je ubistvo. Dođem tako u rashlađen stan u takvim uslovima i odmah s vrata kontam – klima odmah da se upali kad ono pazi da nećeš. Narednih 5h bila sam ko riba na suhom. Kasnije sam čitala da je dosta ljudi završilo u hitnoj, a i ja jadna ležala, nije mi dobro bilo, i pitala se šta mi se dešava. Ni u jednom trenutku nisam se sjetila da vidim online da ne hladi, jer to u stanu je puhalo i ja kontala – ok zapušila se negdje ventilacija, propuhat će, al jok…
Već nekoliko vikenda se zatvorim u kuću i oba dana samo hudim ko pile. Bila sam na antibioticima zbog nekih upala, pa mi je i bazen zabranjen a tako bih rado barem plivala. Ovdje u zgradi. I pošto ni to ne mogu, samo gledam kroz prozor. Preko dana, kako je voda mirna i lijepa, ujutro bude malo i sunca bez vlage, u toku dana sivilo, navečer svjetla marine i samo šutim. Jučer sam na poklon/na naselje dobila žutu ikea fotelju koju sam poželjela nekad 2018.godine al poštu vazda živim u iznajmljenim stanovima koji su i namješteni, nikad nije bilo prilike da ju sama sebi kupim. Sad je ugovor za stan na dvije godine, i mjesecima govorim sebi – ne mogu dvije godine živjeti u bezličnom stanu, mora imati malo mene, pa sam počela dodavati sitnice. Danas sam kupila i drugi tepih; naručila online, zavjese i paravane a sutra – ako se ubijedim – idem kupiti drugu sofu jer mi se ova ne sviđa. To sam čak i dogovorila sa vlasnikom stana; rekao mi je čak – idi kupi, izaberi kakvu želiš i ja ću platiti. Neku najobičniju u ikei ali koja će moći da se presvlači, skida i pere; ovo za presvlačenje pogotovo jer moja mačka po svemu struže po kući, samo ne ono svoje tupavo drvo za to. Ako ima iko savjet kako da ovo prestane da radi – molim vas pomagajte!
Naručila sam i neon ružičasto srce za spavaću sobu. Spavaća će biti kombinacija roze i bijele; dnevni boravak crno, sivo i bijelo i ta žuta fotelja će biti show stopper dabome.
I onda pred veče, kad sam se skupila u dukserici, gledajući A Good Girl’s Guide to Murder na Netflixu, došunjao se moj bpd glas ispod vrata, pod kosu pa mi na uši šapuće – a što trošiš pare na ove gluposti? ko će ti to dolaziti pa da imaš lijep stan?
Gotovo dva sata su mi trebala da se ubijedim da će mi dolaziti ljudi, već su neki i dolazili, igrali smo Cards against Humanity; doći će opet dogovorili smo se. Dvije cure s posla što s njima često kuham. My Book Club tea party je već zakazan. Dvije Bosanke + još jedna iz Brčkog što smo skupa studirale (zamisliti to – djevojka s kojom sam bila na fakultetu živi i radi u Dohi, svijet je selo).
Onda sam došla na blog i – iole smirena – pišem…
Kupila sam dvije šoljice, u paru, za kafu, uklapaju se bojama u ove moje palete, imaju planetu i zvijezdu kako se grle i ispod piše – Give more hugs – i te dvije šoljice sam zamislila da u paru sa tom jednom muškom osobom pijem kafu.
Moj mi se BPD smije u ćošku, govori mi da sam glupa i da će nada jednom da me ubije, golim rukama, prije nego bilo šta drugo.
Samo da me sutra ne zaskoči jer mi se fakat kupuje ta sofa, a već sam jedan dan vikenda izgubila (danas)
Sve te neke sitne tupave materijalne želje i željice se dese i dobijem ih. Sanjam žutu haljinu za rođendan i vijenac od bijelog cvijeća, smijeh i noge u pijesku i moru.
EDIT: vijenac na glavu, u kosu, od malih bijelih tratinčica, nije onaj za groblja. Bože sačuvaj kako je samo zvučala ta rečenica kad sam sad pročitala tekst + pjesma ispod, i rečenica prije da dobijem šta želim, isto kao da sam sama sebi spremila rođendansku sahranu. Vela havle
EDIT 2: to sam sigurno samo ja primjetila, i vama je zapalo za oko tek sad kad sam to ja i rekla, jel da.
Ova pjesma
Istina tek sam primijetila kad si ti nadodala
Stan ti izgleda vrh.
Ne znam bili ikad mogla živjeti na mjeatu s takvom klimom (i ovdje gdje sam sad mi je presuho), ali… čovjek se na sve navikne.
Eto vidiš 😂
E jedva čekam da pokažem šta mi je na zidovima kad dođu printouts 🥰
Za klimu i život ovdje, vruće jeste, nesnosno je, ali uhodan si i znaš šta trebaš da radiš pa mi nekako sve normalno
Treba urediti mjesto življenja po svom, bolje se čovjek osjeća.
A za mace grebalice nemam ideje.I kad su im odsječene kandže opet će one.To je njihova priroda.
Moja tetka iz Amerike mi priča, stave se mački kao umjetni nokti i ne grebe više, amaaa gdje ću to svom voljenom hajvanu uraditi😩vidjela sam i kako to izgleda, mačka sa ljubičastim kandžama npr😂 vrlo smiješno izgleda, to je tačno.