blog Život

Napokon i ja imam omiljenu knjigu

Jučer se nisam mogla otarasiti knjige na koju sam slučajno nabasala kad sam nešto tražila po amazonu. Kroz moje je ruke prošlo svakakvih štiva za čitanje, korica i tvrdih i mekanih, a nikad nijednu knjigu nisam osjećala svojom. Sviđale su mi se ljubavne, patriotske, tvrde ratoborne koje se bore za prava studenata protiv lihvara… kako sam samo idealizirala u jednom trenutku svog života Rodiona Romanoviča Raskoljnikova. Bila sam beskrajno zaljubljena u neke likove, smatrala ih svojim bijegom od stvarnosti ili na njihovim likovima vezla neke muškarce za koje sam silno željela da postoje u stvarnosti.

Onda sam se naljutila na sve moguće romantične priče, na ljubiće, na velike izjave ljubavi. Poslije tridesete čak sam prestala da čitam takve stvari interesovala sam se samo za neke egzistencionalne naslove, self-help knjige koje mi apsolutno ni u čemu nisu pomogle osim da shvatim da ne pomažu, stručnu literaturu najviše o obrazovanju, psihologiji, razvojnoj psihologiji, psihologiji djece. Kasnije o psihologiji profesora i prosvjentih radnika, poziciji istih u društvu. Čitala sam sanovnike, stoljetne horoskope, fantastične romane i romane o fantaziji, o svemirima, drugim i paralelnim svjetovima.

Temu koju um zamisli, barem sam članak pročitala. Naravno da je u domenu mog interesovanja jer nisam se zanimala za automobile i igrice koje mene ne zanimaju.

I onda ova knjiga. Ona je po ocjenama osrednja, nije neki bestseller i vidim da je dosta ljudi osuđuje, smatra plitkom i bezveznom, sa površnim trivijalnim temama i bez dubine.

Ali meni su neki trenuci, detalji, opisi, riječi, odnosi glavne junakinje sa svijetom i ljudima, bili kao prepričane stance iz mog ličnog života.

Ja bih vam i naslov knjige navela, ali nit želim, nit smijem. Neću da neko čita tu knjigu i otkrije mene.

Previše je to ranjivosti, a ljudi su hijene.

36 comments on “Napokon i ja imam omiljenu knjigu

  1. rikica51

    E pa nije pošteno. Baš kad me zaintrigiralo o kojoj se knjizi radi, ti tako.?

  2. Odoh da iskrolam tvoja ažuriranja na Goodreadersu ?Jojooj, mislim da, kad bismo pogađali jedni drugima najdraže knjige, bilo bi više fula, nego sa onim pogađanjem fizičkog izgleda blogera ? Nikome ni ja nikada nisam rekla koja mi je najdraža knjiga (ustvari jesam, prof. Jahiću na prijemnom ispitu – sjećam se reakcije, neprocjenjiva), iako mi svi bliski znaju
    ko mi je najdraži pjesnik, pisac i šta, otprilike, čitam.

    • Raro, incognito ??‍♀️
      Tek nakon ove knjige shvatila sam koliko je intimna i da ljudi ne trebaju to da znaju ??

      • rikica51

        Ljudi mogu mnogo saznati i na osnovu objavljenih blogova ?

        • Tačno. Ali na mom blogu konkretno, dosta stvari je ili izmišljeno ili uljepšano ili metaforično rečeno, pa ne znam baš koliko me ko zna ??

          • Ono što i nehotično saznajemo iz nečijeg pisanja najčešće i nije iz toga šta nam on svjesno prezentuje, već ono o čemu ne piše, o čemu šuti ili ga trigeruje u komentarima.

            • Slažem se sa svime. Ali sjećaš se jedne prilike kad sam ti samo naslove mojih postova objašnjavala. Dakle svi koji su iole sigurni da nešto znaju na osnovu pisanja na mom blogu, mogu biti sigurni samo u moj identitet, ostalo ne baš ?

          • rikica51

            Mnogi tako kažu, ali …samo kažu ?
            Šalim se. Ja bih to nazvala pjesničkim slobodama. i sasvim je OK koristiti ih.

          • Ne znam gdje će mi komentar “pobjeći”, ali je ovo odgovor na pitanje sjećam li se objašnjenja (tačnije, ključa za dešifrovanje) tvojih naslova – da, sjećam i o tome se, zapravo, i radi. Valjda zato nikad nisam poistovjećivala blogera sa njegovim pisanjem, iako je pisanje bloga jedan od najpouzdanijih indikatora dešifrovanja ličnosti blogera, ali! da bi “dešifrovao” nečije pisanje, nužno je donekle poznavati nekoga i mimo bloga jer se privatni razgovori odvijaju na prirodnom jeziku,a ne metakeziku. I da – što bi Niki rekao, nema to veze sa onom “reko, došo, ošo itd…”, jer i Niki je totalno drukčija osoba izvan bloga zato što je ovo medij koji parcijalno predstavlja dio ličnosti koji mi želimo da ispoljimo, a sve ono što ne ispoljavamo, (i) to smo mi,.

            • Jednako mislim i slažem se. Smatram eto npr kada je Niki u pitanju, da je on veoma inteligentna osoba i da njegov način komuniciranja na blogeru odaje zapravo koliko on pokušava da pojednostavi i sebe i naš odnos s njim, ali je zapravo možda i suprotno od toga jer time krije svoju pravu ličnost. Smatram da je bloger prozor u svijet blogera, nečiji je otvoren i imaš pogled na mnogo šta, a nečiji je samo odškrinut i možeš samo da razaznaš obrise tog svijeta kojem imaš samo neke naznake o tome kakav bi mogao biti. Smatram da čak, eto u mom slučaju, informacije koje blogeri imaju o meni, ime, prezime, podaci o školovanju, poslu, mjestu stanovanja, apsolutno ništa previše ne govore o meni, ne govore kakva sam osoba i kakva mi je narav. Smatram čak i ovi koji me imaju na socijalnim mrežama da ne mogu reći – eto znamo mi nju. Da li zaista? Možemo znati koji su trigeri, koja su nam mišljenja i stavovi, dosta može reći, ali potpunu sliku, ne može dati.

              Uostalom, draga Raro, znaš priče iza mojih postova, i usporedi to što ti znaš i ono što je napisano, koliko sam to zaista onda ja, jer nisam do kraja nikad ništa rekla ovdje? 🙂

      • Naravno da neću, čak ni incognito ? Kad poželiš da nekome kažeš, onda će taj da bude privilegovan, drugi i ne treba da znaju ?

  3. Odavno već ne znam više, dal je čitam ili pišem…

  4. rikica51

    @ Selina – Sloboda ne postoji kao apsolutni koncept, uvijek je relativna i zavisi od različitih faktora i perspektiva. Tako da…?

    • Iz ove perspektive blogerke, nakon 16 godina, mislim da imam apsolutnu slobodu da se i dalje smatram prilično anonimnom, a isto tako i ponekad do kraja ogoljenu, kao neku next door komšinicu za koju znate da pravi dobre kolače, sluša glasno muziku poslije ponoći i još se nije udala. Niko ne zna zašto, jer joj na adresu redovno stižu buketi cvijeća i slatkiši. Dakle – relativno je i sa ove i sa te vaše strane, samo što sam sigurna da sam više nepoznata nego što bi se neko zaletio i rekao – ah znam ja nju 😉

      • rikica51

        Iskreno, ja ne znam baš puno nešto o tvojim kolačima, jer sam na bloggeru možda nekih pola godine, pa sam reklo bi se nov kolač ?
        Nisam naravno ni htjela biti indiskretna u smislu da kopkam nešto o tvom privatnom životu, nego sam se samo malo htjela našaliti.
        Ali, stvarno moram priznati da me bila zainteresovala knjiga o kojoj si govorila, čisto sa književng aspekta. 🙂

        • I to sam malo uljepšala, čisto radi dogodovštine da sam savršena a neudata (sarkazaaaaam). 😀 Iskreno, više sam uzbuđena radi toga što sam pronašla knjigu koja je moja, nego što je knjiga bitna sama po sebi. Ja sam ti tip osobe koji voli liste, pa je mojoj listi nedostajala “omiljena knjiga” 🙂 i neka te, nakon pola godine baš si se super uklopila, nisi nešto puno ni propustila u ovih ovoliko godina 🙂 ?

          • rikica51

            Otkud to da savršena žena mora biti udata?
            Nije sarkazam, ozbiljna sam jer postoji toliko “savršenih” muškaraca, a nisu u braku.

            I ti se meni dopadaš ?

  5. rikica51

    Ja ovu tvoju drugu rečenicu pročitah ” Mi žene smo pod mahramom” ?
    A nisam to znala, što jest, jest. ?

  6. “Previše je to ranjivosti, a ljudi su hijene.”

    Slažem se. ?❤️

    • Jedne prilike, sjećam se, napisala sam ovdje post o tome šta sam sanjala. Dobila sam komentar da obrišem post jer ljudi mogu napraviti sihir preko snova. Od tad, koliko god se činilo da sam prilično intimna sa onim što pišem, pazim maximalno da to ne sadrži puno privatnih informacija. Jer – ljudi su hijene.

      ?

      • Sihir preko snova? xD

        • jes, moja ti.. žulj na duši mi je to rekao 🙂

          • Izgleda da se dobro razumije u to. No, kao neko ko ima i neku idžazetnamu iz oblasti Akaida (jedan je dio akaida posvećen i gajbu / nevidljivom svijetu) na njegovu žalost, nije u pravu. Snovi mogu biti indikator sihira kod iskrenih ljudi koji sanjaju istinite snove jer su snovi (zaostali) dio poslanstva (ali ne svi, to je čitava nauka), ali, nasreću, preko njih se ne može napraviti nikakav sihir. A što se tiče nepričanja snova drugim ljudima, ženama posebno (misli se na loše snove i tumačenje da ne bi imalo efekat samoispunjavajućeg proročanstva), to ima drugu dimenziju koja nema veze sa sihirom. Možda je laičko objašnjenje jednostavnije: snovi, i to samo lijepi, pričaju se bliskim ljudima kao što se njima i otkriva koja nam je omiljena knjiga. Ružni snovi se ne pričaju nikome, baš nikome, i od njih se utječe Allahu, dž.š.

            • Sve ja to znam, moja Raro. Imam jednu osobu koja mi tumači mnoge snove i priča o svemu iz ugla islama o istima. Jedna od stvari za koje se izrazito zanimam eto jesu i snovi. Čekam i da mi dođe Ibn Seerin Rječnik Snova – na engleskom – jer su moji snovi veći od mene. Baš veliki, divni sa prizorima, koje nikako ne znam da razaznam i sama protumačim da li spadaju u ovu ili onu grupu. Nekad bih voljela pisati baš to što vidim u snovima, al znajući to što si i sama navela, suzdržavam se i dijelim to samo sa eto jednom osobom. 🙂

              A ovo o knjizi, haman da će mi se uzeti na zub jer nećem da kažem ??

          • Ma pusti mene, ja završila neki kursić, sama sebi odštampala diplomu i sad se pravim pametna jerbo mi vruće i dosadno 😀

          • 😀 😀 😀 (Tačno volim ovaj bloger!)

  7. Ja nemam najdražu knjigu, nemam ni najdraži album, ima toliko nekih dobrih knjiga i pjesama.
    Priličito sam otvorena kad nešto pišem, dižem puno slika na Insta, ali sve je to istina pa me ne smeta da mnogi puno vide i čitaju o meni.Ali u suštini moje prave misli niko ne zna i ono što ja osjećam?moglo bi se reći da sam ponekad malo komplikovana?

Leave a Reply