blog Poezija Život

Nebo mi se smeje i prkose mi oblaci – pt.1

U rukama sam držala sadnicu slatkog pelina,
Novu knjigu Aleksandra Hemona
I u glavi misli na nove vragolije
Stajala sam na trotoaru Pozorišne
I osluškivala kapi kiše
Dok su me radile čarolije

— misli o toj muškoj glavi,
sa očima trave u julu,
i nikako se nisam mogla dojmu oteti
da sam postala smiješna samoj sebi

I uvijek kad sam kući
osjećaj izmigolji, vragolasto se javi
pa me naivno vuče

ponekad i dotuče
da ne trebam biti odana toj krletki –
život muči, šiba i bije
pa se onda lukavo u brk smije
i pita –
da nije ljubav za nekog ko je dokon,
jer trava i oči nemaju iste boje,
a i sladak pelin je ništa osim oksimoron
bez obzira kako te riječi poje?
*


Ponekad mi se u glavi javi taj neki trenutak kao da su mi dvadeset i dvije, pa bih onda sve. Sve mi postane lahko – i da se budim i da se smijem, da se radujem što sam – živa. Razmišljam čak i o tome kako sam samo prije nekoliko sedmica imala strašne porive da se samoubijem a danas evo razmišljam kako bi to zaista bilo glupo jer je život ipak lijep.

Skoro sam opet očima dala krila, pa sam gledala neko zelenilo nadomak doma u kojem sam pustila korijenje – iako iščupana (raščupana?) – tumaram svijetom. Kako nas je Svevišnji blagoslovio tako lijepim bojama prirode, i zamisli da smo slijepi?

Kunem se evo i sama sebi, ne znam šta mi je pa sam ovakva – slatka (nikako kao pelin), romantična i puna nadanja.

Par dana sam prepuštena čulima, jer zaista takva postanem kad dođem kući. Lipa je uveliko počela da cvjeta, pa otvorim uvečer prozor samo da je mirišem. I kiša i niža temperatura vrate me u sjećanja kad sam studentica bila pa u ova doba spremala ispite i sa lakoćom prihvatala obaveze. Uvijek kad sam kući, nadolaze mi uspomene samo na osnovu čula – mirisa i okusa najviše. Pa hrlim kroz sjećanja kao vozovima i posmatram tu neku mladu sebe kako naivno grlim svijet. Nisam nešto ni sad mudrija u nekim stvarima, ali ako išta, barem tu prošlu sebe gledam kao nevino djetešce koje misli da nešto zna.

Onog trenutka kad budem imala svoje 1 kroz 1, posadit ću pelin za zdravlje, lipu za ljubav i čuvarkuću pa eto da nam čuva dom.

*pjesmi kumovala Rara


Par dana slušam Natašu Bekvalac, i par mi njenih pjesama liči na granični poremećaj ličnosti:

https://www.youtube.com/watch?v=_7xbOM1I3Cg

https://www.youtube.com/watch?v=Dz4c_Ayw7Sk

https://www.youtube.com/watch?v=0BbWSedjHXM

ima još al eto tako za sad…

• Od Dreamerette, Irene i Kisele, jedno sam iskrena kao Selina. • Kulerica blogera od 2008. • Obitavam u Svemiru, sa Jupitera. •

6 comments on “Nebo mi se smeje i prkose mi oblaci – pt.1

  1. Radujem se predstojećim dešavanjima u Kapitolu 😁

  2. Da lakoća traje velikoj-malenoj Selini Kyle🧚🏼‍♀️

Leave a Reply