Život

Najviše kažeš o sebi kad govoriš o drugima

Bila je srijeda, 16. decembar 1987. godine i u tuzlanskoj bolnici Gradina su me donijeli na svijet. Da, jer su me izvadili iz stomaka. Nekad oko 20 i nekog, a prije Božića su me donijeli u kuću u kojoj sam odrasla u Slavinovićima.

Nekog septembarskog ponedjeljka 1994. godine krenula sam u prvi razred OŠ Amalija Lebeničnik koja je oko trećeg razreda promijenila naziv u OŠ Slavinovići.

Opet nekog septembra 2002.godine krenula sam u prvi razred Gimnazije Meša Selimović u Tuzli, a u oktobru 2006.godine i na nastavu prve godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta Tuzla na odsjeku Engleski jezik i književnost kao redovna studentica.

U augustu 2010. godine na teraviji naše džamije u Slavinovićima srela sam tetu koja je radila u kuhinji u osnovnoj i koja me je pitala da li bih volontirala u Humanitarnom udruženju Prijateljice i ja sam rekla da. S njima sam bila par mjeseci nakon čega sam dobila posao u školi na mjesto nastavnika, kasnije profesora engleskog jezika u nekoliko osnovnih škola i dvije srednje škole u Kantonu i gradu Tuzla. Moj posljednji ugovor je bio u Gimnaziji Meša Selimović gdje sam mijenjala svoju razrednicu godinu dana i radila sa profesorima koji su meni predavali kad sam bila učenica te iste škole.

U augustu 2015.godine sam otišla studirati Educational sciences na jednom univerzitetu u Briselu i 2017.godine dobila sam zvanje magistra. Tamo sam radila u MBA centru kao instruktorica engleskog jezika, konkretno na pripremama polaganja za testove TOEFL i IELTS, uz to SAT, GMAT i TOEIC. Također sam bila intern na univerzitetu na kojem sam studirala na predmetu Management for Educational Change za ocjenu; prije odluke o ovoj poziciji, dobila sam tri ponude za internship na univerzitetu i to sa predmeta Statistics (zato što sam dobila visoku ocjenu), Professional Development and Leadership (zato što sam bila mentorica studentici dodiplomskog studija odsjeka za engleski što je moja profesorica ocijenila taj rad s njom adekvatnim da pokažem drugima kako raditi mentorstvo) i taj gore predmet koji sam i odabrala zato što je uvodio novitete u nastavu kroz igrice i igru a što je mene lično najviše i zanimalo.

Potom sam počela raditi u jednoj školi stranih jezika sa metodom podučavanja engleskog jezika sa pričanjem priča (storytelling) i certificirani sam storyteller za uzrast od 2 do 18 godina, a u vezi podučavanja engleskog jezika. Iz ove škole sam preporučena u jednu međunarodnu briselsku školu na puno radno vrijeme gdje sam ostala 2 i po godine.

Imam TEFL i CELTA certifikate jer sam planirala putovati na daleki istok i tamo raditi svoj posao.

U Briselu sam živjela u naseljima Laken, Molenbeek i Etterbeek. Brisel sam napustila 26. septembra 2019. godine i početkom novembra iste godine doselila u Dohu.

Razlog napuštanja Brisela je slomljeno srce i otkazivanje vjeridbe gdje sam se 9 mjeseci borila sama da to prevaziđem i kad više nisam mogla disati u stanu koji me je podsjećao na bivšeg, došlo mi je ili nazad u Tuzlu ili na drugi kraj svijeta.

U Dohi ne radim u prosvjeti već u ITiju, za šta sad imam neke druge certifikate i treninge.

Za sve ovo vrijeme objavila sam 3 naučna rada iz lingvistike, sudjelovala na 3 konferencije, nekoliko radionica, i na desetine treninga vezanih za nastavu, razvojnu psihologiju i engleski jezik. Objavila sam na desetine pjesama preko većinom srbijanskih online i printanih književnih časopisa, a 2013.godine u Novom Sadu sa poetskom grupom čiji sam član i danas osvojila prvo mjesto i nakon toga smo objavili zbirku pjesama pod sponzorstvom festivala književnosti; još dvije popratne knjige su objavljene nakon toga nakon čega je moje sudjelovanje a njihov aktivan doprinos pao.

Dok sam živjela u Briselu i zbog dobre putne komunikacije sa ostalim evropskim gradovima, putovala sam po većini Evrope većinom na ekskurzije od dan dva što je tad bilo i dovoljno.

Sve gore navedeno može se dokazati i pokazati.

Iskustva, pozitivna i negativna, također mogu biti argumentovana i dokazana. Ali nekad razmišljam – kome?

Isto tako ljudi trebaju čitati malo o percepciji vremena naročito nakon jednog traumatskog događaja poput kovida koji je pomalo poremetio kako vidimo protok vremena jer su mnogi zbunjeni kako su iz 2019.godine dospjeli sad već u 2024.godinu. Ovo kažem zato što sam ja neke postove pisala 2021.godine a neki drugi blogeri na slične teme godinama prije.

Ovim bih polemiku o tome ko je iza ovog profila zaključila jer neki od vas su mi na listi na fb, ig i privatno na viberu i whatsappu, i moje ime i prezime nije tajna nikome na ovoj platformi niti se ja bojim reći isto.

• Od Dreamerette, Irene i Kisele, jedno sam iskrena kao Selina. • Kulerica blogera od 2008. • Obitavam u Svemiru, sa Jupitera. •

2 comments on “Najviše kažeš o sebi kad govoriš o drugima

  1. samo nam još reci JMBG 😀

Leave a Reply