blog Diskusija Život

Last meal for thought

Hajmo opet o blogerima..

Opet je krenulo neko masovno prozivanje pojedinih blogera, a vidim da se u mnogim objavama ovdje spominje i moje ime i da neki ljudi koje ja puno volim i privatno s njima razgovaram bore za to da me se tretira na određeni način.

Ja bih voljela iz sveg srca da stanete na momenat i pogledate u kakvom svijetu živimo.

Krenimo sa monstruozim stvarima koje su se desile ove godine i to ženama. Desilo se strašno ubistvo žene koje je psihopata prenosio live na socijalnoj mreži. Nakon toga kao da su se mnogima lampice počele paliti i dosta ljudi je stalo u odbranu žena i prava žena u našem društvu. Tek tada kao da su počeli pojedini ljudi da postaju svjesni da živimo u svijetu u kojima žive i ljudi koji su poremećeni. I sada kada je naša draga Vučica donijela priču o svome bivšem koji je ujedno u bloger, svi smo pohitali da joj damo podršku kako i dolikuje. I ja sam ponosna na bloger zajednicu koja je to prepoznala. Isto tako, obzirom da sam na blogeru jaaaaaako dugo, odmah sam prepoznala i o kojem blogeru je riječ (nisam ja ništa posebna niti posebnija od ostalih, samo sam u određenom trenutku živjela za blog i blogere). Najgora od svih stvari što se njegov vibe mogao prepoznati i sa drugim blogerima koji su ga upoznali i da se malo lampice upale i drugima, skontali bi o kome je riječ.

U pokušaju razumjevanja ovog blogerskog ludila, jutros sam pročitala taj post koji je napravio jaz između NKTB i mene. Post nije obrisan, samo je stavljen na privatni mod zato što su se komentari oteli kontroli. I ja i dalje stojim iza rečenog tad, a to je bila tema o kojoj blogerke ovdje šute – zašto se dopuštaju komentari koji omalovažavaju žene u online prostoru? zašto se dopušta da muškarci ove zajednice pišu kojekakve komplimente koji su degradirajući pojedinim ženama? povod za pisanje tog posta je svakako bio NKTB ali post nije o njemu već o društvu u kojem žene žive a gdje se dopušta da se žene tretiraju kao niža vrsta.

Nikome od vas nije zapalo za oko koliko se gorespomenuti bloger brani riječima da je on fin i da on nije mislio tako. Zar to nije ponašanje osobe koja pokušava da vas izmanipuliše sa pričom – sve si to ti umislila, nisam ja tako mislio, ti znaš da ja tebe volim? zašto ovakve riječi prolaze pri analizi nekih drugih muškaraca u životima žena koja je maltretirana, a ne vidite očiglednu stvar ovdje na blogeru?

Još mi je jedna stvar zapala za oko – nekad kad smo se tek preselili na ovaj novi bloger, napisala sam priču o silovanju koje se desilo u maju 2014.godine i svi redom ste mene nazivali ludom jer nisam htjela napisati o kojem blogeru je riječ. Umjesto da se ženi da podrška za preživljenu traumu, vi ste napali mene.

Nemojte da brinete, taj bloger je prestao pisati istog tog mjeseca, nije se više nikad pojavio na ovoj platformi. On se sasvim povukao. Mislim da je i sam shvatio šta je uradio pa je postao miš. Ja ne znam šta se dešava u njegovom životu, znam da je živ i zdrav i da je i dalje u Sarajevu. Ne znam da li je aktivan i na jednoj platformi. Neki blogeri znaju ko je u pitanju, ali svi mudro šutimo. To je sada zastarila stvar i to je sad moja riječ protiv njegove ako bi se ikad i reklo.

A ja ne želim da kažem. Prvo radi traume koju sam ja preživjela i koju bih tek preživjela ako bih ikad to javno pokrenula. Drugo radi mojih roditelja koji ne zaslužuju da to znaju i da ih to uništi.

Cijeli post je zbrkan a poenta je jasna – živimo među psihopatama. Pišemo na blogeru među njima. Neke od nas upiru prstom u njih, mnogi od vas odbijaju da vide.

14 comments on “Last meal for thought

  1. Ja mislim da te ja za onu pricu iz 2014.nisam napala, niti bi to uradila.

    Sto se tice komplimenata, mozda neki muskarci to smatraju najnormalnijom stvari, bas kao sto svakodnevno citamo kriticne mizogine, seksisticke naslove o zenama na portalima, i sto nam to izbacuje po drustvenim mrezama. Ne znam kakav je kompliment tocno u pitanju da bih mogla o tom slučaju govoriti. Samo mi se ne svidja sto se od pojedinih blogera koje vecina gotivi, komentari i komplimenti ne uzimaju za zlo. A od drugih uzimaju. Nemoj ovo shvatit kao napad na tebe, ili da ti drugacije shvacas, nego opcenito govorim i ne samo za jednu osobu.

    • Ja mislim da ja ničije komplimente ovdje ne prihvatam osim od žena koje cijenim, a među kojima si i ti. Od muškaraca kojima vjerujem sa ove platforme to su Ted, NickChopper koji više nije tu, Kazza i tjt. Katrana imam na fb ali nismo bliski, poštujemo se i on nikad nije prešao granice. Tram je zez. Ostalo, ne znam evo ja lično čiji bih to kompliment dozvolila inače?

      Nije normalno draga Laura da lik toliku žrtvu pravi od sebe. Nije normalan komentar od Hajre kao neke analize bukvalno prišiva ljudima strašne zločine jer uznemiravanje vučice je zločin. Okno nije normalan lik. I svi ti likovi kod mene nemaju platformu za komentarisanje i njihovi komentari kod mene nisu odobreni. Hajro je tražio dozvolu da komentariše, i dobio ju je. Ali mi je strašno zasmetao momenat spominjanja ženskih grudi u tom komentaru. Al kontam ne moram uvijek biti babaroga pa sam prešutila. I onda ovaj lik stotinu postova ja sam dobar i namjere su mi dobre. Čak se brani retorikom ja imam ptsp, ja i? Svi imamo. Moj otac je 48mjeseci bio u ratu i pod velikom je traumom al ne dobacuje ženama. Imaj na pameti da je nktb 75.godište, a Vučica ima tek 29godina, da li ti je normalno da tako stariji muškarac upućuje komentare (da ne kažem kmplimente) meni koja sam 12god mlađa od njega, kamo li njoj 19god mlađoj? To ako je ok, onda dobro, ja javno priznajem da sam ja luda.

      I znam da sam od tebe imala podršku ?

      • 1. Nisi luda.
        2. Ne preuveličavaš.
        3. Samo ne možeš da iskuliraš, a ja, za razliku od tebe, mogu, jer sam naučila prihvatati ljude kakvim jesu, mada to ne znači da sam “ohalalila” takvo ponašanje, srećom pa nije na meni da sudim već da prekinem komunikaciju kada prekorači prag moje tolerancije jer se tada u meni nešto “prelomi” i onda mi je svejedno. Tužna indolentnost i ravnodušnost, jer to nije ni emocija, to je – ništa.

        Interesantno da si spomenula Teda: imala sam priliku da s njim popričam u inboxu za vrijeme starog bloggera i, Božeeee, kako neke stvari mogu da prevare. To je daleko najugodniji lik i jedan od zabavnijih i intelektualnijih bloggera sa kojim sam imala priliku da popričam u privatnim porukama. Nekad javni post i privatna poruka budu tako suprotni sadržajem i tonom, ali stvarno ne možeš izbjeći tu “energiju” koja iz poruka zrači. Nekad najuljudnija poruka stvarno “tukne”, a nekad i ona najgora bude rezultat samo ogorčenosti, ali daleko od toga da je neprijatna i dvosmislena. Rijetki su mi bloggeri, poput hajje-Nezira, koji su isti i u porukama i što se tiče javnih postova i s kojima ne moraš pisati kao na iglama i sa strahom da će nešto pogrešno da shvati jer ima očinski odnos prema ženskoj populaciji na blogu i to se stvarno osjeti.

        • Na prvi dio – i ja sam zaista ignorisala dvije godine otkako se desio onaj prošli zapis, ali vidim da me se uzelo opet komentarisati i samo sam željela podvući da ja nisam mišljenje promijenila, šta više samo se potvrdilo. I iskreno – ovo je moje posljednje spominjanje ove teme. Daleko svemu tome kuća od mene bila 🙂

          Ted. Ted je od ljudi s kojima sam postala bliska Bog zna kako i zaista postoji neki čudno iskren odnos i komunikacija među nama. Baš je prijatan i dobra osoba. Nekad davno smo se on i ja zakačili i svađao bi se on sa mnom preko poruka al kaže prehlađen, pa mu ja rekla kakav čaj da pije za prehladu i kaže – da sam ga tad kupila jer u sred svađe rekla sam mu kako da si izliječi grlobolju 🙂 😀

          Dobro si me napomenula na Hajje-Nezira, beskrajno poštovanje i za njega, zaista 🙂

          Budi pozdravljena, Raro moja rarava

      • Ja recimo NKTB nisam shvatila kao nekog lošeg tipa, samo nesvjesnog, dosta nesvjesnog šta njegove riječi mogu prouzrokovati i kakve su zapravo. Što se tiče komplimenata. Imam osjećaj također da očajnički traži neku ženu, pa to pokušava i ovdje, a možda se olako i “veže” za neke blogere, romatizira ih i smatra da bi bile dobre za njega, očito kao žene… jednostavno ima loš pristup i ne poima kako to djeluje na druge, a i kako mu to netko ukaže opet ne konta i to je začarani krug. Dakako da ponekad igra i ulogu žrtve (“mene nitko nevoli”), izvlači se na PTSP (mislim svi imamo neke poremećaje) navodno se izvinjava, a ne zna zbog čega se izvinjava itd. jer želi da ga drugi vole.. Malo mi čak baca na “good girl” kompleks! Ali evo. To je sad neka analoza iz mog ugla. Ne mora bit da je točna. Trebo bi za to neki dugogodišnji bloger psiholog koji je upucen u sve.

        Ja od njega nikad nisam dobila neprimjeren kompliment, komliment tipa da sam dobra osoba ili da sam mu draga, da me poštuje su sasvim normalni komentari. Prema drugim blogerkama, vjerojatno nisam upratila.

  2. Posto imam pamćenje zlatne ribice, ja nemam pojma o kojem se postu radi. A nemam ni pojma o kojem blogeru Vučica pisala ??‍♀️ i ako sam tu od 2005 ?

  3. Veliki je problem i to što ljudi i ne znaju šta je sve nasilje. Da neke stvari nisam i sama doživjela, ni sama ne bih znala koliko su gadne i koliko utiču na čovjeka.

    Meni je ta priča ‘ja sam fin momak, ali me niko neće’ toliko jeziva i pali sve alarme u glavi (koje sam ja znala isključiti jer sam mislila da samu sebe gaslightujem), i u više sam navrata htjela da pišem o tome, ali tačno znam ko bi se pronašao (sa razlogom) i eventualno čak počeo prepucavanje sa mnom (iako ja nisam ni upola poznata na blogu kao ti i mnoge druge), za koje nemam ni vremena ni želje da vodim.
    U pravu si za to da smo premalo na strani žena kada bivaju prozivane na blogu, da po naučenom obrascu imamo premalo empatije za žrtvu, a što se tiče degradirajućih komentara – dug je put da i mi žene naučimo kakvi su to komentari, jer nas se od malena uči da ako ti neko dobaci, ili zvizne na ulici, da je to kompliment, i da ako nas dječak zadirkuje ili udari – to je zato jer mu se sviđamo. Zadatak svima nama je da nove generacije i svoju djecu učimo granicama.

    Žao mi je zbog svega što si ponijela na svojim leđima i što ti je razbolilo dušu. Najbitnije je da si preživjela i da si ovdje, jer je preteško to breme, pogotovo ako ne možeš i nemaš kome ispričat.

    I za kraj, drago mi je da si među blogere od povjerenja stavila i Nicka, hvala u njegovo ime.

    ❤️

    • Ovo podvući “dug je put da i mi žene naučimo kakvi su to komentari, jer nas se od malena uči da ako ti neko dobaci, ili zvizne na ulici, da je to kompliment, i da ako nas dječak zadirkuje ili udari – to je zato jer mu se sviđamo. Zadatak svima nama je da nove generacije i svoju djecu učimo granicama.”

      Nisam bila svjesna (možda nekad ranije i jesam pa sam smetnula s pameti) ko je iza ovog profila, i nemaš pojma kako sam se obradovala sad kad vidim ko si – ljubav i za tebe i za Nicka ? nemaš pojma koliko je dobar prijatelj, pa makar i da sluša, nebrojena puta bio

  4. Kako mi je uspjelo baš sve to fuliti…

  5. ashibell

    Ovaj post je toliko tužan, a istinit. Živimo u odvratnom svijetu sa monstrumima svih vrsta, a neke od njih sam i sama upoznala. Draga Selina, svaka ti čast na ovom postu!❤️ Moja podrška svim ženama na blogu i van njega!!! ❤️

Leave a Reply