blog

Pomračenje uma

Danas sam počela plakati dok sam razmišljala o ljudima i njihovim reakcijama na vijest da sam se ubila. Bilo mi žao jer bi ih to rastužilo. I ne podnosim taj osjećaj u sebi što sam tužna zbog njih ako i kad se to desi a ne radi sebe.

Voljela bih da spavam. Godinu dana. Da me prođe ovo sve što je u glavi. Na momente shvatim da je to šejtan već i previše uzeo maha nad mojim životom, mislima, tijelom, cijelim mojim bićem, pa mi bude lakše da znam da to nisam ja, da je to samo moj labilan iman i nemogućnost da se otrgnem, pa se okrenem Bogu i kumim da mi pomogne. Onda opet zapadnem u paralizu i misli i djelovanja. Nekad ne mogu da ustanem, ne mogu da se brinem o sebi, ne mogu ništa. Ne mogu da jedem, nekad previše spavam, nekad nikako. Ne mogu ničega. Nekad imam cijeli dan kad se ne napijem vode, pa kad mi to dođe do mozga, pijem vodu zato što znam da trebam piti vodu a ne zato što osjećam žeđ.

Ne podnosim ljude oko sebe, zato što mi svako od njih može pomoći samo malo da mi da svog vremena, a ja ne mogu da tražim. Ne mogu. Ne podnosim da tražim od nekog nešto. Imam utisak da sam cijeli život tražila.

Maštam o momentu kad u nekoj tišini ću da umrem i kad niko tu tišinu neće primjetiti. Mislim da bi prvi reagovali ljudi na poslu čisto da pitaju gdje sam kao radnik. Mislim da bi tako i saznali da sam se ubila. Strašan mi je momenat krivice koju bi mnogi osjetili kad se to desi. Mogu samo da zamislim kako bi meni bilo – zašto nisam nazvala, zašto nisam poslala poruku.

Ako to i uradim, neka svi znaju da sam u nekom trenutku i tražila, nikog nije bilo. Tako da odmah kažem – manite me gluposti o tome kad se neko ubije “što nije rekla”. Odjebite svi redom sa tim floskulama u kojima bi opravdali sebe same. Traženo je sigurno, samo niko nije slušao.

• Od Dreamerette, Irene i Kisele, jedno sam iskrena kao Selina. • Kulerica blogera od 2008. • Obitavam u Svemiru, sa Jupitera. •

4 comments on “Pomračenje uma

  1. “I had an old self that I killed. You can kill yourself too, but that doesn’t mean you got to stop living.”
    Bila sam na jako ružnom mjestu prije godinu-godinu i po (ni sad nije prošlo skroz), još jače prije par godina, i još jednom prije toga… Neke od tih stvari sam osjetila na svojoj koži.
    Generalno smo kao društvo otišli…gdje ne treba… Hustle kultura i ostalo. Nekad ne vidim svoje, ne čujem se s njima, ne pričamo kako treba danima, a pod istim smo krovom. Svi smo mnogo umorni… Stid me što vjetovatno ni ja ne bih vidjela da mi je neko u blizini depresivan.
    Meni momak zna reći: “odmori od pobjeđivanja”. Odmori i ti od pobjeđivanja, ništa ne moraš, a sve ćeš.
    Budi nježna prema sebi, jednom će sve ovo biti iza, obećavam. Tu sam. ❤️(btw neki dan sam te zapratila na ig)

  2. Moj Insta imaš, zovi kad god hoćeš.

  3. crystalmeth

    Zao mi je da toliko patis, a ko sto gore rece blogerica drustvo je u qrcu. No nedaj se, ja sam si muriju zovnuo prije nekih mjesec dana kad sam imao pomtacenje uma. Ako moze pomoci, evo nekih linkova za Qatar, kloko sam skonto tamo si.

    https://blog.opencounseling.com/hotlines-qa/

Leave a Reply