Od Musfura do Petre

Nikad mi nije rekao da sam najljepša djevojka koju je imao i koja je imala njega. Čak i na momente kad mi je davao skorove kao za performans nekog umjetničkog klizanja koje je očekivao od mene sve sa piruetama i savršenom spretnošću tih skokova i pokreta, a oni bili ispod prosjeka, nisam osjećala tu posebnost. Nikad nisam za njega bila neko zbog koga je želio promijeniti svijet, promijeniti sebe i okolinu da bi dobio što želi. Nije mi nikad ubirao cvijeće pored puta idući prema meni kao što to rade zaljubljene duše. Ne znam ni da li je bio zaljubljen jer je uvijek bio sirovo iskren, do srži ponekad i nikad mi nije tepao da mi smiri srce i onako pokleknulo na njega još od prvog dana kad sam ga vidjela. Nije mi vedrio dane onako kako sam zamišljala, niti je ijednom bio onakvim kakvog sam željela muškarce da budu. Nikad nisam od njega osjetila tu stranu posvećenosti kako su drugi muškarci bivali posvećeni svojim ženama sa kojima su željeli da imaju stvari dublje i veće od prijateljstva. Kad razabirem trenutke u glavi, ne mogu da pronađem nijedan za koji bih se uhvatila kao za svoje lično spasenje ako bi me iko ikad stavio da svjedočim o ljubavi nekoj koju sam imala s njim. Ili ju barem zamišljala. I svako pitanje koje zamisli neko u glavi da pita da li smo on i ja imali nešto, odgovor će biti negativan, nažalost. Ali znam da u neke rijetke trenutke kad je bio sa mnom, ja sam bila centar njegovog svijeta, nikad nije postojala nijedna žena, i nikad ni jednoj nije dao kompliment, niti kao meni bio naklonjen. Ja sam tada postajala njegovo lično hodočašće i niko nije mogao uzeti taj komad svetog neba koji je odlomio za mene i mojim ga imenom nazvao. Znam da me je poslije svega i mrzio i proklinjao što sam i toliko zavela na svoje ime, ali nikad nije nijekao moje postojanje, moje prisustvo i to da me je volio.

Vs

Često si mi govorio da sam od onih djevojaka što se lahko uvuku u srce i tu sebi sagrade mjesto za zauvijek. Govorio si mi i da su ti moje usne od najmekših koje su tvoje usne imale i da su svi dijelovi tijela izvajani da stanu pod tvoje pregibe šaka gdje god one na meni pale. Govorio si mi da nikad nijedna nije tako brzo uspjela da te zavede i navede na ljubav koju si prema meni osjećao pri svakom susretu sve više i intenzivnije. I donosio si mi ponekad cvijet ili buket cijeli, slatkiše i svoje najlaskavije riječi. Kad sam bivala tužna, htio si da mi popraviš dan, htio si da budem nasmijana i da ti vedra dolazim u zagrljaj kad god si za to imao vremena. Tvoja posvećenost meni je bila istinska i osjećala sam da su svi dijelovi tebe bili sasvim cijeli moji. Kad razabirem sve te trenutke u glavi, mogu pokazati prstom na svaki dio tebe koji je bio samo moj i čak bih na momente mogla da se zakunem da je to najljubavija ljubav ikad koja mi je data da ju osjetim. Ali u one trenutke kad nisam bila tu, ti si sve te posebnosti uspijevao da prišiješ uz bilo koje drugo ime i dušu a za koje si pronalazio vremena da ih imaš kad mene nemaš. I druge su bile jednako bitne kao što sam ponekad zamišljala da sam jedino bitna ja. Znam da poslije svega za mene nemaš baš nijednu posebnu emociju, i da te pitaju za mene, rekao bi da smo se nekad sreli, ponekad bili skupa i nikad voljeli.