Nekad oko 2009./10.godine bila sam naročito aktivna sa pisanjem pjesama i tako tih nekih priča kada sam po mom mišljenju najviše imala inspiracije i talenta da pišem. Iako iz ove perspektive bila sam veoma siromašna iskustvima pa su moja pisanja krajnje naivna i ograničena, ali svakako kvalitetna u emociji. Tih godina sam još uvijek studirala, i daleko sam više čitala nego što čitam sad. Kad kažem čitala, bukvalno sam gutala romane, eseje, studije, novine, žurnale, apsolutno sve što bi se našlo pod rukom za čitanje. Od čitanja naravno nastaju i inspiracije i tome u prilog i to moje izraženo pisanje.
U tom periodu često sam i sanjala neke stvari o kojima sam poslije pisala neke priče koje nikad nikome nisam pokazala i koje su ostale kao ideje zatočene trenutno na mom driveu i kojima bih se nekad i vratila i razradila ih u kratke priče, ali nemam volju niti inspiraciju o istom kao prije. Također, mnoge od mojih baš dobrih pjesama za koje mislim da su dobre, a ja za dosta svog pisanja mislim da je bezveze, došle si mi u snovima kao cijeli stihovi, ili dijelovi koji bi me inspirisali za ostatak.
Prije nego sam došla u Dohu, i kada sam napustila Brisel, u Tuzli sam provela dva mjeseca čekajući da svi dokumenti potrebni za dolazak ovdje budu gotovi, a i zato što sam željela provesti neko vrijeme sa roditeljima prije dolaska na ovaj kraj svijeta. Tad sam otvorila te svoje spise i pronašla stvari koje sam pisala ponekad i zaboravljajući da sam ih zapisivala. Među tim stvarima, nalazi se 11 priča koje sam pisala u rasponu od 3 godine, a svaka od priča je bila nastavak na ono prije jer su mi te stvari dolazile u snu. Ponekad bi se snovi desili svi u jednom mjesecu, a ponekad su mjeseci bili između njih. Neke od tih stvari koje sam sanjala, tada se još nisu desile a kasnije su postale istina.
Te svoje priče sam uobličila tako što sam ih pisala u formi pisama mojoj prijateljici Ireni, i priče idu na fazon – Draga Irena, i onda opis dana koji proživljavam. Dani koje sam proživljavala, tj njih 11, su bili dani postapokaliptične zemlje u kojoj je sve uništeno i ja svoje vrijeme provodim negdje sa nekoliko stotina ljudi skrivena u pećini iz koje ne možemo izaći zato što je vani postalo toksično nakon atomskog rata. Kroz ta pisma, vremenom shvatam da je Irena mrtva i da je to moj bijeg iz tog svijeta kroz koji možda i u formi dnevnika, bilježim stvari koje su se desile i dešavaju, ali i pišem sjećanja iz perioda kad smo se ona i ja družile. Između ostalog jedna od stvari koju sam zapisala jeste da smo Irena i ja išle studirati skupa u Brisel, da smo skupa išle u Novi Sad i da je ona bila sa mnom do trenutka dok ja nisam otišla negdje daleko. Uzme li se u obzir da je to pisano period 2009-11.godine, ono što je zanimljivo u svemu jeste, da sam ja tada tek završavala i završila fakultet, počela raditi u školi u TK i nikad nisam namjeravala napustiti državu i otići živjeti u Brisel. Irena je još uvijek bila živa, a 2012.godine je umrla. Naredne godine, 2013., išla sam u Novi Sad gdje nikad ranije nisam bila zbog festivala poezije na kojem sam osvojila nagradu. Tek 2015.godine sam napustila Bosnu i otišla živjeti u Brisel. Zatim 2019.godine sam napokon pustila emociju o Ireni iz sebe i mislim da sam tek tada nju i preboljela i počela drugačije gledati na naš odnos, i tada sam se preselila u Dohu.
Pred moj dolazak u Dohu, imala sam neke drugačije snove. Sanjala sam često pustinju i kako pravim kuću u pustinji. Moja želja za Dohom rodila se u martu 2019.godine i u augustu 2019.godine sam napokon odlučila; snovi o pustinji su se dešavali krajem 2018.godine.
Kad sam tek došla ovdje, neki dijelovi grada, naročito stari i ti koji su više bliski pustinji, djelovali su mi poznato i osjećala sam se kao da ja ovdje pripadam i obuzimala bi me beskrajna sreća što sam ovdje.
U kovidu sam doživjela razne depresije i taj osjećaj se pretvorio u nešto drugo.
U isto vrijeme, ne sanjam tako često, ne čitam kao prije, i većinom sam prazna i nemam puno da kažem.
Često razmišljam o ovim snovima, o mojim pisanjima i jedne prilike sam ovo ispričala osobi koja je religiozna i koja mi je rekla da pojedini snovi mogu biti istiniti i upozoravajući ali da im ne pridajem previše značaja i analize jer nisam ja odabrana niti posebna pa da se tako šta dešava.
Danas sam baš previše u mislima o snovima, pa sam samo željela ovo podijeliti s vama i upitati vas da li ste ikad imali slična iskustva i ako jeste, kako to tumačite.
Znam da nisi ljubitelj ove muzike, ali me podsjeti tvoj Sandman na ovu notu:
https://m.youtube.com/watch?v=CD-E-LDc384&pp=ygURbWV0YWxsaWNhIHNhbmRtYW4%3D
Pogledaj samo ako hoćeš tekst.
Sanjala sam par značajnih snova, ali ne bih da pričam o njima. Bili su u svakom slučaju opomena za mnogo toga u životu što se dešavalo.
Znam ovu pjesmu već 🙂 nisam toliko detached 😀
meni je jednom neka osoba rekla baš ovdje na blogu da ne pišem svoje snove jer mi se preko snova može baciti sihir…
Nisam rekla da ne znaš, već da nisi ljubitelj te muzike.
Pa jel ti vjeruješ da to može neko napraviti na osnovu tvog napisanog sna? Ja ne mogu da vjerujem i neće mi u glavu da se još neko bakće sa takvim stvarima.
A čula sam X puta u ne tako davno vrijeme da se ljudima to radi.
???????????????
Ni ja Bgm nisam znala za to do bloga, a nisam znala jer to apsolutno nikad nisam guglala niti o tome nekog pitala. Znam da sam napisala san kao blog post i dobila pp na starom blogeru – obriši ovaj post, može ti neko sihir napraviti jer se snovi ne govore. I tako…
A ljudi se svačim bave, ako su sihir poturali Poslanicima kao najodabranijim ljudima, što ne bi i običnom narodu..
Nebitno.. to nije tema ove pismene vježbe 😀
Ti si baš fascinantna osoba!
Prije sam imala vise nekih “deja vi” iskustava kao da sam nesto vec dozivjela ili sanjala u snu, a imala sam i nekih sitnih predvidjanja u snovima (samo sad se ne mogu sjetiti o cemu je tocno rijec jer vjerojatno nije nista bitno)!
Nisam bona, samo je fazon što ja sve zapisujem 😀
a možda da i ti počneš zapisivati snove, pa možda uvidiš da ih ima više nego što misliš, hm?
Jesam kao dijete 🙂 mozda cak negdje to i imam
Ja sam počela zapisivati snove jer sam htjela da vidim da li mogu doći do lucidnih snova, a lucidni snovi su snovi u kojima si svjestan da sanjaš pa onda donekle možeš da upravljaš šta će se u snu desiti. Da dođeš do lucidnog sna, potrebno je da imaš dream diary i da budeš uporan; jedino što sam uspjela jeste da održim običaj zapisivanja sna, ništa od lucidnosti. A i to je bilo davno, baš taj period 2009.godine 😉
Haha i ja sam u tim godinama istrazivala lucidne snove, imala bi ih par, al uglavnom neocekivano i bez zapisivanja snova. Znam jos jednu osobu koja je zapisivala snove u tu svrhu. Sad kidamo od smijeha kad to citamo.
Ma ne vjerujem ti ja u snove i znacenje, rijetko sanjam. Sta mislis moze ti neko bacit magiju u san? ??? Nemoj me nasmijavat.
Javi se Brutu oni ti je ekspert za tumacenje snova i bacanja vlaske i afri ke magije ????
Čuj Silence, ni ja ne idem okolo po blogovima i ne ismijavam tuđa ubijeđenja i vjerovanja. That’s so 2010, mislim da smo malo odrasliji sad i da smo naučili da poštujemo jedni druge, nismo djeca. 😉 😉 😉
Ko ismijava? Pa pomazem ti da se rijesis superstitious stvari i bullshita kroz jokes? samo djeca vjeruju u znacenje snova, sihre i djed mrazove.?
Vjerovanje u tumačenje snova i u snove je dio moje religije i ne želim da to iko ismijava 🙂
To postujem.
Thank you, boo ?❤️
Nista jebo snove, trebamo se skupit otic svi zajedno sa Romanov na one full masaze da svi poskidamo.?
Mogla bih na osnovu svojih snova pričati predivne, prestrašne, prečudne i svašta nešto pre priče. Ali ih ispričam samo jednoj osobi, jer samo njenu vjerujem. Nekada zajedno tumačimo a nekada ja sama pokušam, ugl su mi nejasni.
Naša podsvijest je neistražena ali vjerujem da nam šalje neke poruke, ponekad jasne a ponekad skrivene.
Na sihire itekako svi treba da obratimo pažnju, da se zaštitimo i zamolimo Jedinog sa nas čuva, jer samo On to može. Ljudi su pakosni, jako, jako pakosni, ne svi naravno. Ali ima onih koji žele svima loše pa taman da je i njima loše svaki dan, neka je i drugima.
A imaš osobe koje imaju “urokljiv” pogled ali nisu loše osobe, i ne rade to s namjerom. Zato tražiti zaštitu od Svevišnjeg svaki dan, to je sasvim dovoljno.
Čitam tvoj komentar i vjeruj mi, srce mi u radosti. Isti momenat možda koji je Ajni imala sa mnom. 🙂 tako mi je drago da razumiješ šta govorim.
Što se snova tiče, meni su jako bitni i nose veliku poruku svaki koji je izražajan i upečatljiv. I sihiri su bitni da se imaju na pameti jer o njima smo upozoreni a i sam Poslanik je bio izložen istome.
Ljubav za tebe, draga Caligo ❤️