dileme Poezija Toxicity Život

5, 4, 3, 2, …

Jučer se vozim iza velikog velkačkog kamiona koji tako nespretno ulazi u krivinu i zbog kojeg sam se plašila za svoj život. Mogla sam se vidjeti, kao iz svog tijela da gledam, kako se zabijam u ćošak prikolice i tu ostajem na mjestu mrtva.

Prva pomisao nakon toga mi je bila da li bi se neki ljudi na poslu potresli tim saznanjem da sam poginula odmah nakon što sam izašla iz ofisa pod stresom, poslije nekih teških riječi, poslije rasprave, za koju apsolutno nisam kriva, rasprave koja je odavno pod okom HR-a i svi vagaju šta govore, jer this white bitch of Europe spells trouble. A to nije tako, samo smatram da mi se ne može reći da radim na svom seksipilu jer Arapi pobogu vole bijele žene, a to će donijeti biznis… etc etc..

Tema ovog posta je – kako bi se osjećali da mi se to desilo?

I nešto me zaokupile te misli o prolaznosti života. Već nekoliko dana mi se vrzmaju neki osrednji stihovi u glavi, svaki se završava na isti način “… bila sam nešto, to sigurno je, nije ovo meni prvi put,” a to su ujedno posljednji stihovi iz Irenine pjesme 5dana prije nego je umrla.

Zamisli da i ja imam da živim još samo 5 dana.

Najgore je što sam pjesmu napisala, da li da odbrojavanje počne?

… bila sam Sunce
daleke galaksije
hiljadama svjetlosnih godina
i oko mene su se okretali
svjetovi
koji su rasli i cvjetali,
tutnjali i kroz munje i oluje
opstajali

bila sam Zvijezda
i titrala sam na nekom nebu
kao žar ptica,
padalica
izvor života i Danica

i bila sam pijesak oblaka,
prva zraka proljeća,
koja topi led i medvjede budi,
koja drži budnim polove,
stvara Aurore i
previše se oko ljudi
trudi

bila sam tačka
na nekoj Nebeskoj mapi…

i tu bih stala jer mi se svaka dalja misao
bez sjećanja – pati

„… bila sam nešto to sigurno je,
nije ovo meni prvi put.“

• Od Dreamerette, Irene i Kisele, jedno sam iskrena kao Selina. • Kulerica blogera od 2008. • Obitavam u Svemiru, sa Jupitera. •

5 comments on “5, 4, 3, 2, …

  1. Ne pada kamion na poeziju

  2. ja da znam da imam pet dana da živim, nadrogirao bih se ko stoka, dulum trave i duhana ispušio i spolno općio sa svim i svakim (ko god bi’ htio da polno opći sa mnom, naravno) i ne bih se kupao nakon gorespomenutog općenja, eto tako

  3. Koji debilizam rec nekom na poslu da mora poradit na seksepilu jer Arapi vole bijele žene…

    Cesto se to radi na puno indirektniji način, ono, vi ste “firma” , sve sto radite i kazete i kako izgledate bla, bla, slicna sranja…

    Što se tiče misli kako bi se netko osjećao tko me povrijedio da meni nesto bude, uvijek ih prekinem da meni to u tom trenutku ne bi bilo važno i da bi im sve oprostila u trenu.

Leave a Reply