blog Život

La vie est belle?

Stvari se jednostavno dese. Odgađaš ih mjesecima misleći da nema od toga ništa i na kraju opet – bude sve.

Cijeli dan sam zapanjena idejom da je tako brzo prošao januar. Počeo je sa bolovanjem nakon operacije i jedan dan u ofisu pretvorio se u novo bolovanje ovaj put kovid. Ovo je prvi put za dvije godine kako sam dobila kovid i ne znam kako još uvijek da tumačim sve simptome koje sam imala i da li su bili lahki ili ne. Kad sam ležala bolesna, bilo mi je teško, da, ali sada kada je prošlo i vidim da nikakve posljedice ništa od toga nije ostavilo na mene, onda bih rekla da su bili okej. Cijelo iskustvo kovida od samog početka najgore podnosim psihički jer ne volim biti sama i zatvorena u kući, strašan sam ekstrovert, a i zbog tih svih silnih prijašnjih depresija i anksioznosti. Ležala sam zaista 7dana nakon operacije i obzirom da su brojevi zaraženih u Dohi rasli sve više, nisam izlazila napolje. Naravno razlog više je i to post-op mirovanje. I bila sam sretna da se vratim nazad u ofis, ali tamo su svi bili zaraženi i dovoljan je bio jedan dan da i ja pokupim virus i da sve ode u vražiju. Samo dva dana poslije počeli su simptomi, najprije umor i iritacija grla, onda temperatura, bolovi u svakom dijelu tijela i strašne strašne glavobolje. Kašalj je došao pred kraj i zadržao se do prije 2 dana. Dok sam ležala bolesna, razmišljala sam o tome kako to zaista nije kao gripa i da nisam nikad bila tako bolesna.

Kada se napokon sve to završilo, jedva sam čekala da idem u teretanu da trčim i da vidim da li se odrazilo na pluća. Apsolutno nikakve post-kovid posljedice nemam. Trčala sam, radila vježbe, dizala neke tegove, i dišem normalno kao i do sad.

Zadnjih 9dana kako sam počela napokon izlaziti napolje ove godine, radujem se čak i dolasku na posao. Samo imamo nekog nadrkanog novog šefa o kojem ću neke druge prilike. I kupila sam sebi skupu torbu, tu neku sa imenom. Carolina Herrera, njihova signature crvena. Koliko mi se sviđa, toliko i razmišljam o tome kako ljudi u svijetu nemaju šta da jedu. Ne mogu si pomoći.

I posljednje – kao wrap-up za ovaj mjesec – danas idem u spa na 24h. Što bi rekli retreat, stejkejšn, šta god. U Kempinski.

I onda razmišljam koliko sam blagoslovljena i apsolutno nikako nemam pravo da se žalim.

• Od Dreamerette, Irene i Kisele, jedno sam iskrena kao Selina. • Kulerica blogera od 2008. • Obitavam u Svemiru, sa Jupitera. •

4 comments on “La vie est belle?

  1. hajjenezir

    Samo zahvalni imaju!
    Svako Ti dobro u svako sada želim!, hn. 🙂

Leave a Reply