blog Mišljenja

Matrično ikustvo

Matrix sam gledala u kinu VOX koji mi je odmah pored zgrade. Kupila sam neke VIP ulaznice i imala sam neki VIP ugođaj. Sjedišta kožna, možeš da ih podesiš da legneš, ona udobna, topla. Dobiješ i deku. I nema puno ljudi, samo 16 sjedišta. Imaju čak i salu za porodicu, pokazali nam. Tamo uređeno ko dnevni boravak, veliko platno al na sredni gdje bi bila sva sjedišta imaš sofe, jastuke, veliki sto za hranu. Kaže i to kad iznajmiš, možeš da se zaključaš da niko ne smeta. Imaš i privatni toalet. Fantazija. Kontam i to bih probala.

A u ovom običnom imaš samo to kožno sjedište i dugmiće. Sa obje strane. Jedno da podigneš pregradu i odvojiš se od drugih. Drugo da si upališ svjetlo. Treće da podesiš sjedište. Četvrto da zovneš da naručiš šta ćeš da jedeš. Oni dođu, donesu meni i izabereš šta god hoćeš iz bilo kojeg restorana u šoping centru. Bilo kakve grickalice, ne samo na početku filma, već kad god poželiš. Oni će doći dokle god ćeš da platiš za to poslije. Karte za film i to sjedište se plate online, unaprijed rezervišeš. A to što papaš, platiš poslije filma. Kaže da se osjećate kao kod kuće. Jah, kod kuće nema nikog na dugme da donese šta god poželim. Kod kuće pauziraj film i idi piški. I donesi kokice. Ili čips i grickalice. Al hajd okej… Sviđa mi se što mi nisu donijeli te grickalice u plastici ni papiru, već u finim porculanskim posudama. I fino ležiš i gledaš, čak i ne razmišljaš kad ćeš stići kući jer kuća je odmah p reko puta i odmah poslije filma, 10minutes tops, bit ću u pidžami.

Meni se Matrix sviđa. Cijeli taj meta momenat u kojem živimo tj vidimo tranziciju u isti već dvije godine. Koliko vidim sad spremaju zoom sastanke koji će biti meta. Tako da i cijeli film u kojem se Neo drži zatočenim 60godina je najava naše budućnosti za koju baš i nemamo izbora, jer smo već navučeni.

Matrix mi je zato i dobar – bio je na početku milenija nešto što nam je bilo wow, jer smo se čudili tome da nas mašine toliko mogu uzeti pod svoje, a sada nam je taj isti matrix pokazao – evo šta se desilo 20godina poslije. I malo je strašno gledati to.

Gledam Matrix i kao borbu glavnog junaka sa svim izazovima za psihu u ovoj tranziciji sa pravog na virtuelno. Neo je depresivan, anksiozan, zbunjen, obmanjen, “na drogama” i održava ga u životu mašina tek da misli da je živ a nije. I dalje spava u onoj vodi kao u maternici i čeka da se rodi.

Matrix je višeslojan. Film je o ljubavi dvoje ljudi, o ljubavi prema sebi, o nedostatku iste, o toliko mentalnih epizoda kroz koje prolazimo svi i tako se pronalazim u oporavku od te traume kroz koju prolazi Neo, i dok istu živi pitajući se da li je to sve san ili java što je doživio. Kad te nakljukaju lijekovima, ubijede te i da ti srce ne kuca.

I sve to mora da se desi, mora da mu se pokaže, mora da ima retrospektive da bi shvatio u šta ga bude, u šta ga opet rađaju, sa čime će da se nosi.

I to što Morpheus nije više isti lik ima smisla – rečeno je da je umro, i ja to shvatam samo kao lik, kao avatar, kao nastavak ideje da živi. Kad se loguješ u igricu i preuzmeš već napravljen avatar, imaš i određene karakteristike, ali dok ne naučiš kako da ih koristiš, normalno je da ćeš da izgubiš sva tri života jako brzo. Zato je i novi Morpheus pomalo smotan, nedorast, nije na istom nivou kao Morpheus 1.0. Ali doći će do toga, polahko. Zar se ne vidi potencijal za još nastavaka Matrixa?

To da su očekivali da je Neo jednako agilan i sposoban da mlatara rukama kao prije je naivno. Vratite se na ideju da je uspavan, da je opet drogiran, na stimulansu zvani tehnologija koji gledamo kroz plavu i crvenu pilulu. Zar ne vidite koliko smo svi postali jednako nesposobni da skačemo okolo samo 20godina poslije? Živimo Matrix, a uskrsnuće nas – zbog previše stimulusa – ne zanima. Niko ne bi uzeo crvenu pilulu, da se ne lažemo, zato što nismo sposobni da mlataramo rukama kao prije.

I smatram još da su ljudi očekivali isuviše akcioni film pa se razočarali kad su shvatili da je filozofija. I prva tri su filozofija. Bazirana na idejama francuskog filozofa, sociologa i kulturalnog teoretičara. Ovo sam čitala još davno, kad sam studirala, kad mi je to bilo wow, kad nam je sve bilo wow, kao i Matrix sa početka milenija. Sad je Matrix nastavak ako ne i potvrda prvog matrixa – tražili ste, evo vam ga – živite svijet mašina. I igrice su metafore, avatari, likovi koji na ekranu i dalje su mladi i bez bora, zapravo su ostarili i smežuranog su lica.

I u analizu Matrixa treba uzeti ko je radio scenarij. Braća, sada sestre – i Aleksandar Hemon. Hemon je pisac koji se najviše fokusira na priče o izgnanstvu, o pronalasku identiteta, o izgubljenosti u svijetu. Vidite li relacije? Vidite li filozofije?

Matrix nije film pucačine, akcioni, nije ni film za svakoga. Slojevit, težak, ličan. Čak i sa našom bosanskom mantrom – dobro je ne puca u momentima kada ljudi žive sa mašinama i uzgajaju jagode.

Ne mislim da sam nešto pametnija od drugih, ili da drugi nisu u pravu, samo ja lično Matrix posmatram iz drugog nivoa. Tog nekog gdje je sve nekako lično, teško, duboko, i nikako nešto što se uzima kakvo jeste. Da se zagrize i žvače dugo. I dugo zadržava okus u ustima, kao kardamom i ružina voda u bliskoistočnom pudingu od hljeba.

• Od Dreamerette, Irene i Kisele, jedno sam iskrena kao Selina. • Kulerica blogera od 2008. • Obitavam u Svemiru, sa Jupitera. •

7 comments on “Matrično ikustvo

  1. ☆☆☆☆☆
    (imaš od mene pet zvjezdiza za recenziju filma)

  2. Ja taman napisa kako mi je novi Matrix bezveze… Ajd, nek se nekome dopada. 🙂

  3. Jel ovo gvakamole 🤣

    Napisah šta mislim, da ne ponavljam…

  4. Od mene imaš ocjenu 10 za recenziju filma, mada film nisam gledao 😊
    Izmedju ostalog (najviše) zbog kardamoma i ružine vode.
    Svi znamo da u Matrixu postoji plava i crvena pilula, a iz tvoje recenzije ne znamo da postoji zeleni i crni kardamom I njegova afrodizijacna dejstva. Bez obzira koji da odaberemo ne možemo pogriješiti, dok se mnogi plaše koja će pilula biti odabrana, crvena ili plava, mada nikada neće biti u prilici praviti takav izvor, za to vrijeme kardamom, zeleni ili crni, i njegov okus u ustima ih zaobilazi čitav život.

  5. Meni se dopao iako sam čula i drugačija mišljenja, nije mi je bio ispran već itekako aktuelan. Sviđa mi se tvoja recenzija a i perspektiva 😊

  6. Nisam jos uvijek pogleda. Planiram.
    Duh romanticizma jos uvijek krasi tvoj blog.

Leave a Reply