Poezija

Iz zbirke “Abeceda”

Slovo D

Dođe mi nekad da se odselim
U sazvježđe u kojem je uvijek decembar
I gdje košave viju bez prestanka
možda na tom zraku bih mogla da ostavim
sve emocije koje bih ti dala
a da se ne pokvare od dugog stajanja
bez odgovora
i dođe mi da nekad se ukrcam
na jedan od onih trans-sibirskih vozova
sa kartom u jednom smjeru
i da me proglase nestalom
da o meni pišu novine
da sam u ekspediciji zatrpana u lavinu
tražeći tvoje srce zakopano pod Himalaje

A nekad su, kažu, i u tebi bujala
Grupa tropskih ostrva
Cvrčala, tutnjala, gorila i izgarala
A sad je cijela jedna pustinja od leda

Dođe mi nekad da te zagrlim
Jer osjetim da u tebi pucaju ledenjaci
Od pomjeranja tektonskih ploča
Kad putuju jedna od druge
Ili se zbijaju još bliže
I lome se kao praskavi glasovi
Kad sa tim krnjavim akcentom
Sričeš zaboravljene priče
O tome kako su u tebi talsali
Svako od slova abecede
Sričući neko ime koje si sakrio u srce
U led, pod Himalaje.

• Od Dreamerette, Irene i Kisele, jedno sam iskrena kao Selina. • Kulerica blogera od 2008. • Obitavam u Svemiru, sa Jupitera. •

5 comments on “Iz zbirke “Abeceda”

  1. Cool.Imas li poezije na engleskom?😎

    • Imam iz perioda kad sam studirala, a diplomirala sam 2010. pa sad gledaj kako davno sam napipsala posljednju na engleskom. Prerasla sam ih. Drugo, sve što se piše na određenom jeziku pripada tom jeziku kao književni opus. Zato pišem na maternjem.

  2. Lijepo stvarno, ko i uvijek

Leave a Reply