Iz zbirke “Abeceda”

Slovo B

Bolne su ostale iza tebe tišine
Rođene svakog petka nakon molitve
Dok sam čekala da pozvoniš
Kad sam stanovala na broju 501
I nekad mislim kako bi bolje bilo
Da sam rođena negdje drugo
Na obali Bijelog mora
Gdje bi jutra dolazila jednom u šest mjeseci
I ne bih nikad znala da postojiš;
Čitala bih o pariškim ulicama
Po kojima si pijan skitao
Tražeći od smetljara da ti kažu
Kako se zvalo mjesto gdje sam te prvi put poljubila
Jer samo su oni u ta doba bili
Osim nas budni;
Možda ne bih ni znala što sad znam
Niti bih imala velike želje,
Potrebe da uselim se u tvoje predkomore
Prije nego potpišemo predbračni ugovor
U kojem bih se odrekla tvog imena i imetka
I zaklela se da bih voljela samo tebe –
Ti bi mi vjerovao
Jer sam se eto i potpisala
Zašto bi ti neko lagao da će da te voli
Kad izgubiš sve što te čini bogatim
I mogla bih da se zakunem
Da bi oceani imali manje soli
Jer dobar dio sebe smo im dali
Plačući za sitnicama sa putovanja
Koje bi jedno drugom darovali

I bolne su ostale za tobom starine
Koje si mi poklonio
A koje sam bacila u bunare praznine
Tu posred grudi
Da ne mislim i da žarko želim –
Da sam se rodila na obali Bijelog mora
Kao ribareva kći
Bez znanja da pišem i tako te dozovem sebi;
Možda ne bih ni znala sva slova abecede
Niti izgovoriti tvoje ime
Ako bi mi ikad otvorio vrata
Nekog hotela u kojem bi odsjeo;
Sreća na obalma Bijelog mora
Nisu sagradili ni jedan sa pet zvijezda
U kojima voliš da odsjedaš
I u kojima ti zakopčane do grla djevojke dolaze
Donoseći suncokrete u kosi
I miris vina koji nikad nisi probao;
Bila bih bogata svojim jednostavnim životom
I sa jedinom haljinom za ples
U kojoj me nikad ne bi vidio.

___________________________________________

Ovo je moja prva pjesma slobodnog stiha i htjela sam podijeliti je sa vama da vidim kako vam se čini.