Sve svoje tuge sakrijem ispod kreveta
ušuškane u topline moje samoće
to staro dobro skrovište za čudovišta
gdje zaleđena stoje sjećanja na prošle hladnoće
i tamo sklanjam sve od čega se krijem
kad čudovišta provire, samo im se nasmijem
25.11.2015.
Brisel, Belgija
Sve je fino dok čudovišta ne podivljaju i navale preko vrata.
Kojih vrata kad su ispod kreveta?
Nekako, kako si to opisala, dobija san sliku čudovišta koja su zatvorena negdje. Moj emotivni dojam na pjesmu.
Sva moja čudovišta su apsolutno slobodna: mogu da me udave kad god požele.
Za to triba hrabrosti… Ili znat kako pripitomit čudovišta. 🙂
Nisu pripitomljeni, samo postoje jer postojim ja. Ako bi me udavili, onda i oni umiru. Ovisimo jedni o drugome
Onda ti imaš neka dobro inteligentna čudovišta. Moja ne haju za mene, ja san ih drža pod ključem, ali su podivljala i sad su svuda oko mene, a ja pazim svaki korak, da in se previše ne približin.