Nekategorisano

Good bye, my friend


Postoji li išta na svijetu što bi moglo biti samo moje?

Više ne mogu biti Selina Kyle jer to ime ne osjećam. Nije moje.

Zato sam Stella od sad.


sjećam se kako mi je šaputala da me voli

dok smo ležali goli

ispod nekog pljesnivog skuta

i lice joj je bilo vazda od soli

i vrištala je da je boli

i znala je bit opora i ljuta

 

nekad bi mi kroz zube promrsila laži

jer je voljela da me draži

i drži vječito spremnog

moja je slabost mogla da je snaži

dok je svaku strast znala da ublaži

rukama djeteta nevjernog

 

često je pjevala kad je bila sama doma

i bila tako blizu nervnog sloma

da sam mislio da je gubim

al poslije svakog brodoloma

znala je biti oštroumna i pomna

da bih pomislio da joj preoštro sudim

 

u tako te umne sate, bila je hladna

i svaka joj je riječ bila logična, gadna

da bi mi ego pao na tle

i onda bi me pogledala i rekla da sam duša jadna

što ne zna grlit je dok je žedna i gladna

da je neko uzdigne

 

i onda sam letio ja, krila mi je uzgajala spretno

i živjeli bi tako danima, sretno

dok joj na licu ne bi zaigrala sjeta

i izvlačila bi mi se kroz prste okretno

nestajala u mrak koketno

postajala moja najbolnija peta

 

i trčao bih za njom, dugo, bez daha

i budio se iz sna, bojao se njenog straha

a ona je bila namjerno daleka

propuštala me kroz prste poput praha

i spajala u jedno poslije kraha

samo da mi pokaže da ovisi o njoj duša mi nejaka

 

i zatvarala bi me u sobu bijelu

dok su joj boli bile u tijelu

da je gledam dok viče i plače

i psovala mi je svoju prošlost cijelu

skupljala svice u jednu zdjelu

da mi vid povrijedi dublje i jače

 

znala je da priča sa zidovima i samcima

pjevala je pjesme sa vrapcima

i hodala nespretno ivicom puta

šutjela je uvijek u šetnji sokacima

čeznula za zvijezdanim kracima

i zbog njih uvijek bila na mene ljuta

 

vapajima se borila za dijete ispod kože

i kumila da više ne može

da me ljubi usnama strasti

opirala se isprva, jer je takve stvari lože

pa me udarala, riječima i rukama, tobože

htjela se od mene spasti

 

i znala je danima ne pričati meni

ne govoriti mi ni riječi, bio sam u njenoj sjeni

a drugima je davala osmijehe sve

tad spavala je sama uz skutak skriveni

i bila najljepša za neki pogled izmamljeni

bacala me svjesno ravno na tle

 

i vapio bih onda tiho i dugo u noći

pričao joj slatko, vješto, o samoći

dok joj ne bih izmamio san

i nikad nije mogla, nit će kad moći

bit moja i meni poći

napuštala me pred svaki novi dan

 

uvijek je vrijeđala muškarca u venama mojim

i igrala na to da se pred njom bojim

samo zato što sam znao da šutim

a svjesna nije bila da za mene postoji

i za mene je dane počela da broji

da zna broj do kojeg ide da se ne naljutim

 

al voljela me dugo, strasno, predano

kao što je odlazila, vraćala se nenadano

i mučila svu snagu moju

uzimala mi otisak spontano

glasno, s osmijehom i brutalno

i opet nestajala kao dezerteri u boju

 

i sad kad je odrasla, kaže da ne može više

neće ni da priča, već mi piše

da odlazi ovaj put i neće da se vrati

i vidimda tiho diše

i trepavicama suzu u oku briše

smiješi mi se hrabro i kaže da pati.

 

pokupila je jutros svoje sve,

strpala u crnu vreću starine

a na kofer zalijepila marku države u kiši

i pružila mi ruku, bez da zagrli me

kaže da to bi moglo da je prekine

bolje da ne gledam taj dah od sveg tiši

 

ponudio sam da je ispratim, al kaže da sama to mora

i na licu joj je zaigrala prva bora

a u očima blistala sva njena dobrota

disala je u suzama svaka njena pora

al nazirala se neka nova kora,

nova koža ili sloj života

 

okrenula se nije nijednom čak

znam moram biti jak

mogu to i ja jer eto ona je mogla da ode

i grlim dugo kao zaljubljeni đak

njen odraz u ogledalu ili sebe ‘pak

sa puno straha i puno slobode…

 

Sjećam se koliko sam šaputala da ga volim

dok sam se skupljala sama u boli

ispod mog skrivenog skuta

lice mi je bilo vazda od soli

i šutjela sam taj osjećaj goli

dok me gledala moja sjena rasuta.


Biliv it or not, ovo je pjesma meni.

• Od Dreamerette, Irene i Kisele, jedno sam iskrena kao Selina. • Kulerica blogera od 2008. • Obitavam u Svemiru, sa Jupitera. •

1 comment on “Good bye, my friend

  1. Meni je ok bila i Selina, al ti bolje znaš:)…Piči, Sstella, u susret svom miru. I srljaj, grlom u jagode ako treba…Why not?

Leave a Reply