Nekategorisano

Predsjednikov Paučak

Gledala sam mu zaliske kose kako svečano ćute moje dodire dok je sjedio na rubu kreveta u Londonu u koji me doveo da mi zadovolji želju za kišom, akcentom, Westminsterskom baščom i da bi bili dovoljno daleko od svih znatiželjnih pogleda koji bi jedva čekali da ga ugledaju u naručju nove žene. Ja mu već treći mjesec nisam nova žena, već prva koja ga ne gleda kao uglednu javnu ličnost kojoj je srednje ime skandal i koja žudi za tim da mu se podvuče pod vene i upozna ga kao nijedna prije. Odavno su me napustile misli da sam nešto posebno na ovom svijetu pa kad sam vidjela da sam samo drugačije ista kao i svi mi, izmislila sam si neko vanzemaljsko porijeklo pa sam se tako ophodila prema njemu. I tih vrtoglavih 14 godina među nama mu je bio izgovor za fizičku privlačnost i psihičko utočište. Kad mi je dolazio, skidao je i odijelo i kravatu i zaboravljao je sve unaprijed smišljene floskule da bi govorio o stanju u državi, o podjeli imovinskih prava na čak tri naroda plus ostale, i tražio je da ga napojim svojim smijehom, mirisima za tijelo od kokosa i pomorandži koje je neopisivo volio. Često me je posmatrao dok jedem i pitao me zašto sam tako nezaštićena, zašto sam tako slobodna i dostupna, zašto se barem malo ne igram ženske lukavštine i pokušam da ga mamim, a on me lovi i trči za mnom, zašto barem malo nemam nešto skriveno ili je to i takvo ponašanje samo taktika kojom ga mamim više nego ijedan drugi ženski način mamljenja i da je to sve obmana da sam otvorena a zapravo strašne stvari krijem. Ovako veliki monolozi su me ponekad umarali pa bih ignorisala većinu što bi mi govorio. U tim bih ga trenucima oslovila sa Gospodine Predsjedniče ili čak prezimenom pa me prekorno gledao, mrštio si lice i otpuhivao i nije otvarao ruke kad bih ga na te reakcije grlila. Teško je bilo doprijeti do njega isprva. Izgleda da politika pojede sve što neko od povjerenja u ljude ima i ostavi mrvice koje će teško utoliti nečiju glad više. Prvi put kad mi je došao bio je smotan kao tinejdžer, češkao se po vratu, dirao je kragnu i stalno gledao da ga neće neko fotografisati. Napominjao je da treba da ima mirnu godinu, mirne dane i još mirnije trenutke sa bilo kim novim, jer svaki moj korak prema njemu ako nije pravi stvorit će nepremostiv jaz za prelazak i oni majušni koraci kojima smo napredovali će biti beznačajni. Prvi put i kad smo sjedili skupa, preko puta jedno drugoga, bilo je to u najzabačenijoj ulici Toskane početkom jula kad je svako živ hrlio moru. Oči je sakrio tamnim sunčanicama, pa se nisam mnogo ni trudila da ga gledam, a on mi je stalno prigovarao da mu nešto krijem, garant, jer neću da ga pogledam dok priča. Tek u predvečerje kad mi je tijelo mirisalo na soli mog sopstvenog mora i kad je sav velik, moćan i visok stao ispred mene i pitao me nježno kao da nije predsjenik – zašto me ne pogledaš? – shvatila sam koliko me se zapravo plaši.

Na momente pomislim da nas je to pitanje spojilo do nekog utopijskog kraja kojem još uvijek nisam težila.

Nerviralo ga je kad sam ga nazivala imenom Kenedi, a sebe Merlinkom jer je nju smatrao kurvom, a njega mlakonjom, pa je htio da ogradi mene od tih epiteta. O sebi je i onako mislio da je strašno izigran, mnogo iskusan za moje godine, i vazda se čudio šta vidim u njemu. Dugo je trebalo da me poljubi, a kamo li da mi dodirne bilo koji drugio dio tijela usnama.

I sada kada je sjedio na rubu kreveta u nekoj luksuznoj londonskoj sobi apartmana koji je već treći mjesec bio na njegovom imenu, gledala sam ga kako se sprema da ide kući gdje se po prvi put u svom životu borio za predsjedničko mjesto i smješila mu se pobjeda, a mene da pošalje na neko daleko putovanje na drugi kraj svijeta da ne bi bilo nikakvih sumnji o tome s kime je budući gospodin Predsjednik mogao biti viđen u Kraljevstvu. Naslonjena na njegovo rame udisala sam svoju kožu koja je sva mirisala na njega. Miris mi se uvlačio kroz nozdrve i posadio se poput rijetkog planinskog cvijeta u sred lobanje da ga tamo čuvam do narednog viđenja.

Opet me je upitao zašto sam nezaštićena toliko, ranjiva i na njega slaba i zašto to sve njega toliko boli jer se strašno plašio šta bi mi mogao uraditi on ili njegovi potezi  koji ne bi morali direktno biti protiv mene.

          Vidi te, ko paučak si.

Ja sam se samo uz njega prislonila još više i gledala mu oči pune straha a da taj strah više nije bio za državu, entitete i ostale. Grlio me satima još, cijelu obavijenu u njegovo veliko široko naručje i šaputao mi gluposti koje je morao da radi, kao spostvene podsjetnike onoga za šta treba da se sprema. – Kako ćeš ti to podnijeti? Za mene je lako, ja sam odrvenio, imam stotinu godova iscrtanih pod kožom, al kako ćeš ti kroz to ga prođeš? Samo nek neko za tebe sazna, pojest će te lešinari. A ja ne želim da te krijem. Ni minute više. A ako te otkrijem, ubit će ti tu nezaštićenost zbog koje te toliko volim i osjetim da si moja, a ja tu da te branim.

I gledala sam mu guste vlati brade kako svečano drhte pod mojim prstima dok sam mu ležala na srcu i slušala kako diše prije nego je izustio kratko – paučak, ideš sa mnom. – i pohrlio je ka koferu u koji je pobacao sve moje džempere, haljine, ešarpe i rukavice trepereći kao pred prvi ples na maturi, a ja osjetila po prvi put da je moj tinejdžer spreman da ide u svijet sam ovaj put. Dok je pjevušio pod tušem, uskočila sam u crnu palerinu, naglim pokretima preturala po papirima koje je spremio da idem za Kambodžu, latila se kofera koji mi je spakovao i istrčala niz stepenice. Njegov me vozač već čekao misleći da se držimo plana i odvezao me na aerodrom. Kartu sam čekirala, ali se nisam ukrcala. Na mojoj novoj karti je pisalo Finska, krajnji sjever i Laponija. Septembar će biti hladan pa rukavice i džemperi će biti dovoljni da me griju dok me opet ne pronađe. A naći će me. Tad će već biti kasno. Paučak će biti zaštićen zidinama njegovog bespovratno izgubljenog povjerenja.

 

• Od Dreamerette, Irene i Kisele, jedno sam iskrena kao Selina. • Kulerica blogera od 2008. • Obitavam u Svemiru, sa Jupitera. •

5 comments on “Predsjednikov Paučak

  1. hvala Bogu sto si objavila nesto, doslo mi da skacem kad sam vidjela da ima post, tri put sam ga procitala

  2. ne_kontam_te_ba

    Selina ? Is that you ? 🙂

  3. Selina_Kyle

    Gost_ja (: hvala 🙂

    NKTB jes, ic mi 😀

  4. divno, divno sročeno 😀

  5. savrsenstvo …..
    divno te je citati, opet 😉

Leave a Reply